Pravni fakultet HKS-a postoji tek kratko, a već imate vrlo velik interes maturanata. Što mislite da je mlade najviše privuklo?

Dekan: Vjerujem da ih je privukao program koji je inovativan i moderan te koji je okrenut tržištu rada. Također, mi imamo jedinstveni kampus koji na jednom mjestu studentima nudi dvorane, modernu knjižnicu, TV i radio studio, prostore za druženje, menzu, kafić, a uskoro i studentski dom.

Zašto ste uopće smatrali da Hrvatskoj treba još jedan pravni fakultet?

Dekan: Društvo da bi napredovalo treba imati određenu kompetitivnost među dionicima. Pri tom na kompetitivnost gledam kao na poticaj da svi budemo bolji u onome što pružamo studentima, odnosno da jedni druge potičemo idejama i inovativnim pristupima.

Pored toga, društvene potrebe i zahtjevi za kompetencijama danas se značajno razlikuju te se od budućih pravnika traže neke vještine i znanja koja ranije nisu postojala, dok su određeni pravni predmeti izgubili na relevantnosti.

Nadalje, problemi s korupcijom pokazali su da nije dovoljno da budući pravnici samo stječu pravnička znanja, već da je nužno da se izgrade kao društveno odgovorne osobe s izgrađenim etičkim standardima koje će dati vlastiti doprinos razvoju društva i koje neće isključivo biti usmjerene na stjecanje vlastitog profita.

Što konkretno nudite drukčije od postojećih pravnih fakulteta? (Što znači „drukčiji studij prava“?)

Dekan: Drukčiji pristup studiranju prava znači da stjecanje temeljnih pravničkih znanja treba povezati s praksom i etikom te s međunarodnim odnosno globalnim kontekstom. Pristup koji povezuje teoriju i praksu kroz 6 obveznih praktikuma, koji u pravnom obrazovanju stavlja naglasak na etiku i društvenu odgovornost.

Također, pristup koji uključuje manji broj studenata i individualniji pristup. Takav pristup nam omogućuje da pratimo i podržimo studente u trenucima kad im je teško. Pored klasičnih pristupa nastavi, kod nas je posebnost mentorski rad sa studentima koji se odvija na individualnoj razini ili u manjim grupama.

Konačno, danas živimo u globalnom svijetu, te je nužno stvarati kadrove koji su konkurentni na međunarodnom tržištu rada, a ne samo na hrvatskom. Upravo su stoga razvoj međunarodne suradnje te poticanje odlazne i dolazne mobilnosti studenata i nastavnika ključni za ostvarivanje potrebnih kompetencija, ali i samopouzdanja studenata u njihove vlastite sposobnosti.

Često se govori da su pravni studiji vrlo teorijski. Kako će kod vas izgledati praktični dio obrazovanja?

Dekan: Možemo za primjer uzeti Upravni praktikum. On slijedi neposredno po završetku kolegija Upravno pravo na kojem se prvo savladava teorijsko znanje materije. Upravni praktikum osmišljen je na način da se teorijska znanja primijene u praksi. Studenti će dio nastave provesti na prvostupanjskim upravnim tijelima gdje će sastavljati svoje prve upravne akte. Dio nastave provest će u odvjetničkim uredima pišući žalbe i tužbe na upravne akte upravnih tijela. Također, dio simulacija i vježbi odradit će se i na samom kampusu uz stručno vodstvo naših nastavnika, ali i pravnih praktičara.

Koliko student danas mora razumjeti područja poput umjetne inteligencije, digitalnih prava ili međunarodnog prava?

Dekan: Republika Hrvatska je 2020. donosila svoju Nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. godine u kojoj se ni jednom riječju ne spominje korištenje umjetne inteligencije. Danas svi pokušavamo naći odgovor o prihvatljivom načinu korištenja umjetne inteligencije.

Papa Lav XIV u enciklici „Magnifica Humanitas: O zaštiti ljudske osobe u vremenu umjetne inteligencije.“ poziva društvo i razvijatelje umjetne inteligencije da uspostave „zajedničke standarde socijalne pravde“ kako bi umjetna inteligencija poštovala ljudsko dostojanstvo i služila općem dobru. Također je istaknuo da umjetna inteligencija nije moralno neutralan alat – nije važno samo kako se koristi, nego i kako je osmišljena. Stoga je ključno da student stekne razumijevanje nekih ključnih etičkih i pravnih pitanja u korištenju umjetne inteligencije i digitalnih alata.

Poput umjetne inteligencije, međunarodni odnosi se dinamično mijenjaju te međunarodna zajednica traži odgovore na izazove koje nitko nije mogao predvidjeti. Neki odgovore traže u međunarodnom pravu, dok drugi idu tako daleko da zaključuju da je međunarodno pravo mrtvo budući da ga najveće sile više ne poštuju.

Sve navedeno govori vam u kako brzom svijetu živimo i kako se brzo stvari mijenjaju. Studijski programi moraju biti u stanju odgovoriti na izazove novog vremena.

Što znači pravnika obrazovati na katoličkom sveučilištu? Gdje se to vidi u praksi?

Dekan: To znači da postoji nadogradnja na temeljna pravnička znanja, te da se pored stjecanja znanja izgrađuju vrijednosti poput neotuđivih prava ljudskog bića, slobode, demokracije, jednakosti i vladavine prava te poštivanja ljudskog dostojanstva. Nije isključivi cilj kod studenta samo razviti pravnu izvrsnost, već ga izgraditi kao cjelovitu osobu koja će imati razvijen osjećaj društvene odgovornosti.

Pored toga, studirati na katoličkom sveučilištu podrazumijeva usmjerenost na osobu studenta te individualni pristup svakom studentu. Navedeno je moguće budući da su upisne kvote niske te se nastavnici mogu upoznati i posvetiti svakom od studenata.

Asistentice Ressler, Vi ste bliže studentima i nastavi iz dana u dan. Kakvu generaciju studenata danas susrećete?

Karla Ressler: Tako je, i mogu reći da mi je to najdraži dio ovog posla. Generacija studenata s kojom danas radim odražava kompleksnost i dinamiku suvremenog društva. Radi se o mladima koji su odrastali u digitalnom dobu, okruženi tehnologijom, informacijama dostupnima na dohvat ruke te velikim promjenama u načinu učenja i komuniciranja. Vrlo su snalažljivi i kreativni u korištenju digitalnih alata, no moram reći da im ponekad nedostaje sposobnost dubinskog fokusa upravo zbog preplavljenosti informacijama.

Ono što također primjećujem u svom radu sa studentima jest da nedovoljno čitaju, što se odražava na sposobnost njihove usmene i pisane komunikacije, a koja je za pravnu profesiju od iznimne važnosti. Upravo zato sam pokrenula seminar pod nazivom Pravo i književnost u kojem kroz analizu književnih djela pokušavamo produbiti razumijevanje pravnih pojmova i etičkih dilema s kojima se kao pravnici susrećemo – pa smo tako čitali Antigonu, Kafkin Proces, Na rubu pameti, ciklus o Glembajevima, Ubiti pticu rugalicu, Stranca i mnoge druge. Osim važnosti samog čitanja, cilj seminara bio je i shvatiti da pravo nije nešto daleko, već blisko i svakodnevno, a to se možda i najbolje može vidjeti kroz umjetnost. Umjetnost nipošto nije u suprotnosti s racionalnom argumentacijom, već može pridonijeti razvijanju empatije koja nam pomaže da drugoga vidimo kao cjelovitu osobu, što je za pravnika vrlo važno.

Na kraju bih još rekla da naši studenti zaista pokazuju otvorenost prema novim idejama, važnim društvenim pitanjima i različitostima. Mislim da je najveći izazov za nas nastavnike potaknuti ih na samostalno razmišljanje, društvenu odgovornost, osjetljivost za drugoga. Važno je da akademija bude prostor za dijalog te da prilagodimo metode predavanja njihovim potrebama.

Primjećujete li da mladi danas drukčije gledaju na pravo i pravosuđe nego prije deset ili petnaest godina?

Karla Ressler: Ne bih rekla da gledaju puno drukčije, osim što možda imaju razvijeniju svijest o društvenoj pravdi i ljudskim pravima, ali i izraženiji skepticizam prema institucijama. Ono što mogu reći iz prve ruke je da su naši studenti jako zainteresirani za pravo i žele studirati pravo. To je prednost male grupe studenata Prava na HKS-u. Naime, svi naši studenti upisali su Pravo kao prvi izbor i to se ogleda u njihovoj predanosti studiju i aktivnosti na nastavi.

Koje su najveće predrasude koje maturanti imaju o studiju prava?

Karla Ressler: Ne znam za današnje, to ćete pitati naše studente – ali u moje vrijeme maturanti su mislili da je pravo jako teško, suhoparno, dosadno i gotovo nemoguće za završiti. Upisala sam Pravni fakultet s takvim predrasudama i ubrzo otkrila svu ljepotu pravne misli i bliskosti prava čovjeku i društvu. Nikad nisam požalila svoj izbor.

Nina, jeste li se prepoznali u riječima profesorice, jeste li vi generacija koja ne čita dovoljno?

Nina Mustapić: Definitivno jesmo, pogotovo u usporedbi s prethodnim generacijama te mislim da na tome trebamo raditi i da je dobro kada nas profesori na fakultetu potiču na čitanje jer nam to najčešće nije prvi izbor u slobodno vrijeme. Svakako mislim da tome pridonosi i sama priroda studija prava gdje se susrećemo s velikom količinom literature, pa postane teško pronaći motivaciju za čitanje u slobodno vrijeme, ali mislim da nam se na ovaj način mogu približiti književna djela i svijest koliko je to važno u pravnoj struci.

Dario, jeste li imali dvojbe upisati potpuno novi fakultet?

Dario Ognjan: U početku sam bio podosta nesiguran oko upisivanja ovoga fakulteta s obzirom da se radilo o prvoj generaciji studenata i baš sam se zbog toga dvoumio između  upisivanja prava na Sveučilištu u Zagrebu i studija prava na HKS-u, ali čuo sam preko raznih izvora – najviše obiteljskih, da se ovdje radi o jednom modernom i individualnom pristupu te jednom potpunom drugačijem načinu učenja prava. To me privuklo i smatram da mi kao prva generacija već sada možemo služiti kao primjer budućoj generaciji koja dolazi sljedeće akademske godine te da možemo pridonijeti da fakultet bude još bolji.

Jeste li vi i vaši kolege svjesni prilike koja vam se otvara, ne samo praktično savladati neke vještine, nego i ostaviti jedan dobar dojam na možda vašeg budućeg poslodavca?

Nina Mustapić: Sigurno da jesmo zato što na taj način dobivamo mogućnost povezivanja s budućim poslodavcima kao što je spomenuo dekan i to nama daje neki osjećaj sigurnosti da s ovog fakulteta ne izlazimo samo sa teorijskim znanjem, već i s određenim vještinama i poznanstvima koja će nam pomoći pri zapošljavanju.

Što vas je najviše iznenadilo nakon dolaska na fakultet?

Dario Ognjan: Najviše mi se svidio drugačiji način učenja. Znam da primjerice na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ima nekih knjiga za određene kolegije koje su dosta zastarjele i u kojima se koriste riječi koje su dosta nerazumljive današnjim generacijama. Istaknuo bih profesora Savića i njegov kolegij Uvod u pravo – jako mi se svidjelo što je on napravio poseban udžbenik koji na pristupačan način prenosi osnove koje su nam potrebne za shvaćanje pravnih pojmova, a koji će nam kasnije pomoći u ostalim kolegijima. Također me ugodno iznenadio i individualni pristup i manje grupe studenata.

Da ne bismo samo hvalili fakultet, studij, studente i profesore, što je možda najteže na prvoj godini, što su izazovi na koje bi se studenti trebali pripremiti?

Nina Mustapić: Za studij prava, kao najveći izazov moram izdvojiti količinu literature nakon srednje škole, jer je to neka potpuno nova sfera. U srednjoj školi jedan udžbenik koji traje cijelu godinu na pravu traje najviše par tjedana, ali mislim da je to sve stvar navike. Profesori su uvijek spremni pomoći i fakultet je koncipiran na praktičnom znanju te učimo kroz primjere, što znatno olakšava cijeli proces svladavanja gradiva.

Dario, je li problem naviknuti se na veliku količinu literature potrebne za studij?

Dario Ognjan: Mogu reći da sam se vrlo brzo navikao na takav intenzitet. Ne kreće se odmah u prvom semestru s ogromnom količinom literature. Već sam spomenuo kolegij Uvod u pravo za koji je obvezna literatura imala stotinjak stranica, a kako je semestar odmicao, tako se količina literature sve više povećavala. Primjerice za kolegij Ustavno pravo morali smo kasnije svladati čak petsto stranica literature, no meni osobno to nije bio nikakav problem.

Jeste li vi sada nakon što imate godinu dana studija iza sebe, kolokvijalno odvjetnik u vašoj obitelji i među vašim prijateljima? Pitaju li vas kakva su moja prava, kako ostvariti svoja prava i kako se snalazite s tim pitanjima?

Nina Mustapić: Da, kad saznam nešto novo na predavanju volim se praviti važna i glumit da sve znam, pogotovo kada su u pitanju aktualne teme. Trenutno se stalno proteže tema Svjetskog prvenstva u Americi, pa volim iskoristiti svoje znanje kada su u pitanju državljanstva, vize i slične teme.

Dario Ognjan: I ja se volim malo pohvaliti, pogotovo doma svojim roditeljima ili prijateljima kada me pitaju u vezi nekakvih postupaka koje pročitaju na vijestima ili na internetu i u tim slučajevima se također pohvaliti sa znanjem koje sam stekao na određenim kolegijima ove godine.

Na mladima svijet ostaje, pa možete li nam reći završnu riječ, odnosno završni poziv za sve maturante, buduće studente i sve mlade koji nas slušaju?

Nina Mustapić: Evo za kraj, ako itko želi upisati pravo, ja iz svog iskustva želim svima preporučiti Pravo na Hrvatskom katoličkom sveučilištu upravo zbog malih grupa, individualnog pristupa, pristupačnih profesora. Osim toga, predavanja su nam u jutarnjim terminima i nemamo velike pauze tijekom dana, što nam olakšava organizaciju. Na taj način lakše pronalazimo vrijeme za učenje, a i za sebe na kraju dana.

Dario Ognjan: Svim maturantima želim toplo preporučiti studij prava na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, ponajviše zbog modernog pristupa učenju prava i dobrog odnosa studenata i profesora.

Dekane Turkalj, povjerenje građana u pravosuđe u Hrvatskoj često nije veliko. Kako odgojiti generaciju pravnika koja će to mijenjati?

Dekan: U nastavni program uvrstili smo niz predmeta kroz koje nastojimo u studente ugraditi temeljne vrijednosti. Posebno bih izdvojio obvezni kolegij Etika pravnih profesija. Mnogi nisu svjesni da sve ključne profesije imaju svoje etičke kodekse, a na HKS ti su sadržaji obvezna materija. Dakle, mi vjerujemo da će naši studenti već za vrijeme studija steći razumijevanje o prihvatljivim i neprihvatljivim ponašanjima određenih pravnih struka. Također, nama je jako stalo da se studenti razviju kao društveno odgovorne osobe koje će doprinijeti razvoju društva.

Može li se danas biti dobar pravnik bez snažnog etičkog temelja?

Dekan: Naravno da možeš biti dobar stručnjak i bez etičkih standarda. To su u pravilu oni pravnici koji misle samo na stjecanje bogatstva i na profit. No, bez etičkih standarda ne možeš se razviti u pravnika koji je ujedno i cjelovita i društveno odgovorna osoba.

Koliko će umjetna inteligencija promijeniti pravničku profesiju?

Dekan: Umjetna inteligencija već danas mijenja pravničku profesiju i sve je veći broj pravnika koji je koriste. Pri tom će umjetna inteligencija napraviti još veći jaz između kvalitetnih pravnika i onih koji to nisu. Kvalitetni pravnici koristit će umjetnu inteligenciju za ubrzavanje rada, ali će znati prepoznati lažne i krive informacije. Oni će profitirati. Loši pravnici nekritički će koristiti umjetnu inteligenciju te će od nje imati štetne posljedice. Umjetna inteligencija promijenit će mnoge stvari, ali samo oni koji će kritički nastaviti promišljati i koji će i dalje raditi na sebi moći će u potpunosti koristiti benefite koje ona donosi.

Asistentice Ressler, primjećujete li kod mladih želju da društvo mijenjaju kroz pravo ili pravo češće vide samo kao siguran posao?

Karla Ressler: Rekla bih da su naši studenti pomalo idealisti i pomalo pragmatičari – njihov idealizam ogleda se u želji za društvenom pravdom i jednakosti, ali pragmatizam možda prevladava – usmjereni su na stjecanje konkretnih znanja i vještina koje će im pomoći da se uspješno snađu u poslovnom svijetu. Tu dolazimo do vječnog pitanja smisla obrazovanja – je li to stjecanje praktičnih znanja i vještina ili pak cjelovita formacija osobe. Jasno da je i jedno i drugo važno – mi svojim studentima pružamo mogućnost stjecanja praktičnih vještina, ali naglasila bih da je još važnija cjelovita formacija osobe. Etička dimenzija ne smije izostati i tu je ključna uloga nas nastavnika – ne smijemo obrazovanje svesti na proizvodnju, da tako kažem, ljudskog kapitala za potrebe tržište rada, nego se moramo usmjeriti na cjelovitu formaciju osobe. To uključuje intelektualnu formaciju – učenje, moralnu formaciju – razlikovanje dobra i zla, estetsku formaciju – razvijanje smisla za lijepo,  građansku formaciju – razvijanje osjećanja odgovornosti za zajednicu u kojoj živimo, a na koncu i egzistencijalnu ili duhovnu formaciju.

Često kažem svojim studentima da je pravnik onaj koji je blizak čovjeku i koji je tu da pomogne drugome, pokušavam razviti kod njih socioekonomsku osjetljivost. Uvijek volim reći da se nadam da neće raditi samo za velike korporacije i baviti se svi samo trgovačkim pravom, što zna biti dosta popularno, nego da mogu zastupati i fizičke osobe i da moraju ostati bliski čovjeku. U tom kontekstu sam im na prvom seminaru Prava i književnosti citirala Sir Waltera Scotta koji je rekao da je pravnik bez poznavanja povijesti i književnosti samo mehanički pravnik, običan zidar, a samo ako ima takvo znanje može sebe smatrati arhitektom prava. Evo rekla bih da je upravo to ono što mi želimo postići na HKS-u – stvarati arhitekte prava.

Dekane Turkalj, što biste poručili maturantima koji još razmišljaju o upisu prava?

Dekan: Pravo je studij koji kada se završi omogućuje iznimno širok krug poslova na kojima se može raditi. Pored onih tradicionalnih pravničkih zanimanja suca, odvjetnika, državnog odvjetnika i javnog bilježnika postoje još brojna područja u kojima su pravnici jako tražena radna snaga. Javna i državna uprava uvijek trebaju pravnike. Gospodarstvo treba pravnike. Međunarodne organizacije i diplomacija trebaju pravnike. Uzmite samo za primjer promjene kroz koji je prošao moj profesionalni život. Krenuo sam kao diplomat, bio državni službenik u raznim tijelima državne uprave, državni dužnosnik, međunarodni konzultant te sada nastavnik. Dakle, studiji prava otvara velike mogućnosti raznovrsnih poslova, ali i promjene poslova tijekom profesionalne karijere.

Gdje vidite ovaj fakultet za deset godina?

Dekan: Vidim ga kao mali, ali izrazito prepoznatljiv pravni fakultet s naglaskom na tri stvari: mentorski rad, povezivanje prava i etike te praktičnu nastavu. Pored toga, vidim ga kao mjesto razmjene studenata i nastavnika iz cijele EU, ali i puno šire. Mjesto gdje će strani studenti rado dolaziti kako bi dio svog studija proveli i na PF Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Za deset godina mogli bi imati vrlo jaku mrežu alumni studenata u pravosuđu, javnoj upravi, diplomaciji i odvjetništvu, a što će biti pretpostavka za daljnji razvoj Pravnog fakulteta.