Svečano euharistijsko slavlje okupilo je velik broj vjernika, članova obitelji, prijatelja, redovnica i redovnika, subraće kapucina, članova Franjevačkoga svjetovnoga reda te mnogih koji su tijekom desetljeća bili povezani s pastoralnim djelovanjem slavljenika.

Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, a propovijedi je uputio krčki biskup Ivica Petanjak.

Na početku euharistije nadbiskup Uzinić podsjetio je kako 60 godina svećeništva predstavlja ponajprije obilje Božjih milosti koje su se preko slavljenikova života izlijevale na mnoge ljude.

„Zahvaljujemo danas Bogu što vas je vodio kroz sve godine vašega života, ali zahvaljujemo i vama što ste toj milosti ostali otvoreni, stavljajući se Gospodinu na raspolaganje i u svojim snagama i u svojim slabostima.“, poručio je nadbiskup.

U propovijedi je biskup Petanjak promišljao o značenju jubileja, istaknuvši kako svaka obljetnica predstavlja povratak na početke poziva, prvotnom zanosu i idealima koji su tijekom života prolazili kušnje, sazrijevali i pročišćavali se.

Polazeći od evanđeoske slike novoga vina u novim mješinama, podsjetio je da Krist uvijek ostaje novost koja traži novo srce, otvoreno obraćenju.

„Božja riječ koju danas slušamo nije upućena samo jubilantu. Ona govori svima nama. Svatko je pozvan neprestano se vraćati Kristu, jer obraćenje nije jednokratan događaj nego trajni proces. Kršćanin nikada ne može reći da je završio svoj put obraćenja – on uvijek iznova započinje.“, istaknuo je propovjednik.

Govoreći o suvremenom čovjeku koji neprestano traži novosti, biskup je upozorio kako se Kristova novost često ne podudara s ljudskim očekivanjima.

„Isus nije novost kakvu čovjek zamišlja, nego novost koja mijenja srce. Njega može prihvatiti samo onaj koji je spreman dopustiti Bogu da ga iznutra preobražava.“

Podsjetio je na razdoblja u kojima je fra Zlatko bio župnik i gvardijan u brojnim kapucinskim samostanima – od Rijeke i Karlobaga do Osijeka i Zagreba, gdje je vodio tada najveću župu Zagrebačke nadbiskupije, Župu sv. Mihaela koju je osnovao bl. Alojzije Stepinac.

Prisjetio se i jednoga naslova koji je fra Zlatko svojedobno napisao u prigodi obilježavanja obljetnice te župe – „Moj tihi prolaz“.

„Moj tihi prolaz. Te tri riječi možda najbolje opisuju njegov život. Bio je u mnogim zajednicama, obavljao odgovorne službe, ali uvijek nenametljivo, bez potrebe da bude u prvom planu. Tiho je prolazio, ali je ostavljao dubok trag.“, rekao je biskup Petanjak.

Tu je misao povezao s riječima sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je govorio kako čovjek ovim svijetom treba proći poput sjene – ne ostavljajući trag zbog sebe, nego odražavajući Kristovo svjetlo.

„Svećenik nije svjetlo. On je odraz Svjetla koje je Isus Krist.

Upravo je takav bio i ostao fra Zlatko – čovjek čija je snaga bila u nenametljivoj prisutnosti, blagosti i vjernosti.“ Govoreći o svakodnevnoj svetosti, biskup je naglasio da se ona ne očituje u izvanrednim djelima, nego u jednostavnosti života, u odricanju od osuđivanja drugih i u trajnoj otvorenosti Božjoj milosti.

Životni put fra Zlatka Šafarića tijekom slavlja je, predstavljajući crtice iz njegova životopisa, sažeo fra Miljenko Vrabec, podsjetivši kako je slavljenik u svojih 88 godina života, od kojih je šezdeset proveo u svećeništvu, služio u brojnim kapucinskim zajednicama i ostavio dubok trag u pastoralnom životu Crkve.

Fra Zlatko tijekom svoga redovničkog i svećeničkog života bio je župnik i gvardijan u Rijeci, Osijeku, Karlobagu i Zagrebu. Uz redovite pastoralne službe, godinama je bio duhovni asistent Franjevačkoga svjetovnoga reda te duhovnik pomoraca u Apostolatu mora u Splitu i Rijeci.

Mnogi ga pamte kao ispovjednika, propovjednika i duhovnoga pratitelja, čovjeka kojemu su se obraćali s povjerenjem tražeći riječ ohrabrenja i duhovni savjet.

Biskup Petanjak je u propovijedi podsjetio i na povezanost fra Zlatka sa časnim slugom Božjim fra Antom Tomičićem, čiji je životopis priredio, svjedočeći tako trajnu zauzetost za očuvanje duhovne baštine hrvatskih kapucina.