Nadbiskup Caracasa u Venezueli, Raúl Biord, kaže kako Crkva prati žrtve potresa dok se akcije traganja i spašavanja nastavljaju.

Dok se nastavljaju akcije traganja i spašavanja nakon razornog potresa koji je pogodio Venezuelu, Crkva se suočava s velikim izazovom pružanja potpore duboko traumatiziranom stanovništvu.

„Za one koji su preživjeli, to je bilo pravo čudo, ali izgubili smo mnogo ljudi“, rekao je nadbiskup Caracasa Raúl Biord u razgovoru za Zakladu papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji.

Razmjeri tragedije i dalje rastu.

Prema posljednjim službenim podacima, zaključno sa subotom, 27. lipnja, potvrđena je smrt više od 1,400 osoba, dok je više od tri tisuće ljudi ozlijeđeno.

Istodobno se deseci tisuća ljudi još uvijek vode kao nestali.

Nekoliko regija i dalje je bez električne energije, mnoge su zgrade potpuno urušene, dok su druge pretrpjele toliko ozbiljna konstrukcijska oštećenja da više nisu sigurne za stanovanje.

Ljudi se stoga ne mogu vratiti svojim domovima.

Crkveni izvori koji su razgovarali s ACN-om procjenjuju da je zbog potresa bez doma ostalo oko 250 tisuća ljudi. Mnoge banke još su zatvorene pa građani ne mogu podići gotovinu kako bi podmirili ni svoje najosnovnije potrebe.

„Moramo odvojiti vrijeme kako bismo organizirali pomoć koja nam je potrebna. Potrebe su goleme. Naravno, glavni je prioritet sada obnoviti živote“, istaknuo je nadbiskup.

Pravo čudo

Biskupija koja je najteže pogođena potresom jest La Guaira, osobito priobalno područje u blizini Caracasa. Teško je oštećena i bogoslovija.

„Bogoslovi su bili u zgradi kada je tlo počelo podrhtavati. Nekolicina ih je lakše ozlijeđena, ali nitko nije poginuo te su svi sjemeništarci i njihovi odgojitelji uspjeli izaći iz zgrade.

Možemo reći da je to bilo pravo čudo.

Međutim, zgrada je neupotrebljiva, teško je oštećena i više se ne može koristiti. Izgubili su sve, čak i odjeću i obuću… Nije ostalo ništa.“

Prvih nekoliko dana bogoslovi su bili smješteni u sportskom centru u La Guairi, no nadbiskup je pojasnio da su u međuvremenu premješteni u Caracas, gdje će im biti pružena psihološka pomoć kako bi lakše prebrodili proživljenu traumu.

Nadbiskup Biord smatra da je upravo psihološka i emocionalna potpora jedna od najvažnijih zadaća Crkve u ovom trenutku.

„Jedna od najvažnijih stvari sada jest slušati ljude“, rekao je.

Znamo za mnoge obitelji koje su same morale izvlačiti tijela svojih pokojnika iz ruševina.

Svećenici koji prate ranjene po bolnicama izravni su svjedoci gotovo neopisive patnje.

U tekstualnoj poruci koju je ACN imao na uvid jedan je svećenik opisao nedavni posjet bolnici u Caracasu:

„Prije nego što sam jednoj majci podijelio sakrament bolesničkog pomazanja, upitao sam je kako se osjeća. Nasmiješila se i odgovorila:

‘Živa sam’, a zatim dodala: ‘Sve će biti u redu. Upravo su mi amputirali obje noge, ali nastavit ćemo dalje.’

Druga me majka prije primanja sakramenta zamolila: ‘Molite za moju malu djecu koja su umrla.’ Jedna mlada djevojka kroz suze mi je rekla da je izgubila roditelje, bake i djedove te braću i sestre.“

Svoju poruku zaključio je riječima: „Stvarnost je razorna.“

Suočen s tolikom patnjom, nadbiskup Biord smatra da je jedna od najhitnijih zadaća sada pratiti i podupirati preživjele, prenosi ACN.

„Izgubili smo tako mnogo. Moramo se brinuti za one koji su preživjeli. Svećenici, redovnici i redovnice, volonteri Caritasa te pastoralni djelatnici moraju odgovoriti na potrebe tisuća ljudi koji su teško traumatizirani.

To će u mjesecima koji dolaze biti jedan od najvećih prioriteta naše nadbiskupije – pružiti potporu i osposobiti one koji će biti na prvoj crti pastoralne skrbi za stradale“, rekao je.

Usred ove katastrofe, nadbiskup ističe kako mu je Sveti Otac bio velik izvor utjehe. „Papa mi je uputio prekrasnu poruku. Duboko me dirnula.“