Zaduženi za pratnju relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja te za njihov dolazak u svaku župu obuhvaćenu pohodom, Karlo Jurjević i Mak Kolić iz Gospića imali su jedinstvenu dužnost vozača relikvija.

Poslušni svome župniku, karmelićaninu, i nadahnuti pozivom svete Male Terezije, krenuli su na put kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Pohod se održao povodom 100. obljetnice kanonizacije svete Male Terezije i 10. obljetnice kanonizacije njezinih roditelja, koje su obilježene 2025. godine.

Karlo je dao otkaz u đačkom domu u Gospiću, u kojem je radio kao odgojitelj, kako bi mogao voziti relikvije kroz cijeli svibanj. Zanimljivo je da je i sv. Ljudevit u jednom trenutku također odustao od svog posla te prodao svoju urarsku radionicu kako bi se pridružio supruzi u poslu, budući da je njezin obrt za izradu čipke doživljavao procvat.

Iako je Terezijin „Mali put svetosti“ mnogima ponekad teško razumljiv, nakon 30 dana praćenja relikvija i svega što mu je taj put donio, duhovnost ove mlade crkvene naučiteljicec, ističe Karlo, naposljetku „sjedne gdje treba“.

Tomu je zasignurno pridonijelo i druženje s bratom Antom Slavićem.

„Druženje s njim je bilo dobro za moj duhovni razvoj. Nakon takvog iskustva duhovni život jednostavno ne može ostati isti“, kazao je. Posebno ga je dojmila svakodnevna osjetljivost za Božju prisutnost te zajedničko promišljanje i razmatranje Božje riječi.

Zatrpamo se devetnicama i krunicama, a zanemarujemo odnos. Upravo to naše ništa ponekad je dovoljno Bogu.

Dvadesetogodišnji Mak priznaje da su se, unatoč dugom pohodu, trudili ne naviknuti na tu posebnu blizinu relikvija. Iz dana u dan iznova su si osvješćivali da s njima u vozilu putuju sveci.

Ono što Mak posebno pamti s ovog pohoda jest radost, koja ih je dočekivala u svakom mjestu štovanja relikvija.

„Svako mjesto je bilo drugačije. Dosta ljudi se odazvalo, svugdje su župnici primijetili da je došlo više ljudi nego što je očekivano.“

Sisak: Pohod relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja / Foto: Stjepan Vego

U posebnom su mu sjećanju ostali slučajni susreti sa onim malo znatiželjnijim prolaznicima na putu. Prilazili su im na benzinskim postajama, odmaralištima i na parkiralištima, a odlazili bi od njih iznenađeni i s poklonjenjom krunicom u ruci.

Zahvalni na radosnom i posebnom iskustvu praćenja pohoda ističu da je primjer svetih supružnika Martin bio uistinu potreban našim krajevima, osobito danas kad je „obitelj napadnuta rastavom, pobačajem i ideologijama“.

„Mnogi smatraju da se svetost može postići isključivo kroz redovništvo, a ne poimaju da te Bog ljubi preko supružnika“, zaključio je Mak.