Ne budite zabrinuti za sutra! (Mt 6, 34)

Liturgija dana (20. lipnja):

Prvo čitanje:
2 Ljet 24,17-25
Zaharija koga ubiste između Hrama i žrtvenika (Mt 23, 35).

U one dane: Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. Judejci bijahu ostavili Dom Gospodina, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. Slao im je Bog proroke da ih obrate Gospodinu, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: Zašto kršite Gospodinove zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Gospodina, i on će vas ostaviti.« Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Gospodnjega Doma. Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Gospodin neka vidi i osveti!«
Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Gospodin predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Gospodina, Boga svojih otaca.
Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji, te je poginuo; pokopali su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.

Psalam:
89,4-5.29-34
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju.

Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
»Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dane nebeske.«
»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li oskvrnu odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih…«
»Šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.«

Evanđelje:
Mt 6,24-34

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara.
Ili će jednoga mrziti,
a drugoga ljubiti;
ili će uz jednoga prianjati,
a drugoga prezirati.
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Zato vam kažem:
Ne budite zabrinuti za život svoj:
što ćete jesti, što ćete piti;
ni za tijelo svoje:
u što ćete se obući.
Zar život nije vredniji od jela
i tijelo od odijela?
Pogledajte ptice nebeske!
Ne siju, ne žanju
niti sabiru u žitnice,
pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac.
Zar niste vi vredniji od njih?
A tko od vas zabrinutošću
može svome stasu dodati jedan lakat?
I za odijelo što ste zabrinuti?
Promotrite poljske ljiljane, kako rastu!
Ne muče se niti predu.
A kažem vam:
Ni Salomon se u svoj svojoj slavi
ne zaodjenu kao jedan od njih.
Pa ako travu poljsku,
koja danas jest
a sutra se u peć baca,
Bog tako odijeva,
neće li još više vas, malovjerni?
Nemojte dakle zabrinuto govoriti:
‘Što ćemo jesti?’
ili: ‘Što ćemo piti?’
ili: ‘U što ćemo se obući?’
Ta sve to pogani ištu.
Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo
i pravednost njegovu,
a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra.
Sutra će se samo brinuti za se.
Dosta je svakom danu zla njegova.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj:

Današnji evanđeoski ulomak predstavlja jedan od najsnažnijih biblijskih poziva na potpuno pouzdanje u Božju providnost. Božja providnost mudri je i ljubavlju prožeti naum kojim Bog vodi sva svoja stvorenja prema njihovu konačnom cilju i savršenstvu.

Ona obuhvaća njegovu brižnu skrb za svaku, pa i najmanju potrebu svoje djece te nas poziva na povjerenje i oslobođenje od tjeskobne zabrinutosti. 

Iako su njezini putovi često skriveni ljudskom razumu, Bog po svojoj providnosti djeluje čak i kroz ljudsku slobodu, životne kušnje i teške događaje kako bi sve okrenuo na dobro onima koji ga ljube. Isus danas započinje snažnom i zahtjevnom tvrdnjom da nitko ne može služiti dvojici gospodara.

Slikom bogatstva želi pokazati da novac i materijalna dobra nisu samo neutralne stvarnosti, nego lako mogu postati gospodari našega srca.

Nemoguće je istodobno biti potpuno predan Gospodinu, a ujedno robovati prolaznim i zemaljskim dobrima. Služenje Bogu traži cjelovitost našega bića, nepodijeljeno srce i ispravno usmjerenje životnih prioriteta.

U brizi za materijalno i prolazno ljudi često upadaju u tjeskobnu zabrinutost koja slabi njihov odnos s Bogom. Razlog tomu jest činjenica da još uvijek trebamo rasti u spoznaji kako postoje mnogo veća dobra od materijalnih, dobra koja se stječu i razvijaju tijekom cijeloga života.

Ako nam je Bog darovao život i tijelo kao svoje najveće darove, zar se neće pobrinuti i za hranu, odjeću i sve ono što nam je potrebno za svakodnevni život?

Isus nas podsjeća na ptice nebeske koje ne siju i ne žanju, a ipak ih Otac nebeski hrani. Pokazuje nam i ljiljane u polju koji ne predu ni ne tkaju, a ipak su odjeveni ljepotom koja nadilazi svu raskoš kralja Salomona. Koliko je tek čovjek vrjedniji od njih!

Čovjek je kruna stvaranja, dijete nebeskoga Oca, a njegova je vrijednost u Božjim očima neizmjerna. Do takve spoznaje može nas dovesti jedino iskrena zahvalnost Bogu.

Zahvaljivati svaki dan znači postajati svjestan da sve što jesmo i sve što posjedujemo nismo ostvarili samo vlastitim snagama, nego da je prije svega dar Božje dobrote. U zahvalnosti se mijenja naš pogled na život, a zajedno s njime preobražavaju se i naše brige. One možda neće nestati, ali više neće biti teret koji nas guši, nego prostor u kojem učimo povjerenje, strpljivost i nadu.

Zahvalno srce lakše prepoznaje Božje djelovanje i onda kada ga na prvi pogled ne razumije.

Ono vidi Božju prisutnost i u trenutcima radosti i u trenutcima kušnje. Zato nam je tražiti najprije Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve će nam se ostalo nadodati. Kada Boga stavimo na prvo mjesto, sve ostalo dolazi na svoje pravo mjesto.

Onaj tko ima Boga posjeduje najveće blago te u svemu prepoznaje darove koji dolaze iz njegove milosrdne ruke. Nasuprot tomu, čovjek koji je potpuno zaokupljen prolaznim dobrima lako izgubi iz vida Onoga koji je izvor svakoga dobra.

Bez Boga ni najveće bogatstvo ne može ispuniti ljudsko srce niti mu dati trajni mir.

Svaki dan donosi svoje izazove, ali i svoje milosti. Zabrinutost za budućnost može nas dovesti do nepovjerenja u Boga i njegovu ljubav. Upravo to Isus naziva malovjernošću. Time ne želi reći da učenici nemaju vjere, nego da je njihova vjera još uvijek krhka pred životnim teškoćama i brigama.

Gospodin nas i danas poziva da mu povjerimo svoje strahove, planove i neizvjesnosti. Bog nas neizmjerno ljubi i nikada ne prestaje skrbiti za svoju djecu.

Prava sigurnost ne nalazi se u materijalnom bogatstvu, ljudskoj moći ili prolaznim osloncima, nego u sinovskom i kćerinskom odnosu prema nebeskom Ocu.

Tko se osloni na Boga, otkriva da nikada nije sam te da ga Božja providnost vodi i onda kada put pred njim nije posve jasan.

Naše je stoga svakodnevno poslanje živjeti u vjeri, zahvalnosti i pouzdanju, znajući da je Otac nebeski već upoznat sa svim našim potrebama i da nas nikada neće napustiti.