Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce. (Mt 6, 21)

Liturgija dana (19. lipnja)

Prvo čitanje:
2Kr 11,1-4.9-18.20
Pomazali su Joaša i vikali: »Živio kralj!«

U one dane: Atalija, mati kralja Ahazje, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije, te nije pogubljen. bio je sakriven u Domu Gospodnjem, šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.
Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu, i pozva ih k sebi u Dom Gospodnji. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina.
Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Gospodnjem. Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, i prema žrtveniku i Domu oko kralja uokolo. Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: »Živio kralj!«
Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Gospodnji.Pogleda bolje kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trublje. Tad Atalija razdrije haljine i povika: »Izdaja! Izdaja!« Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: »Izvedite je kroz redove, i tko krene za njom, pogubite ga mačem.« Još je svećenik dodao: »Nemojte je smaknuti u Domu Gospodnjem.« Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše.
Tada Jojada sklopi savez između Gospodina, kralja i naroda da narod bude narod Gospodnji. Potom sav puk ode u Baalov hram, i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenikom. A svećenik opet postavi straže kod Doma Gospodnjega.
Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru.

Psalam:
132,11-14.17-18
Gospodin odabra Sion sebi za sjedište.

Gospodin se zakle Davidu
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe
posadit ću na prijestolje tvoje.«
»Budu li ti sinovi Savez moj čuvali
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka
sjedit na tvom prijestolju.«
Jer Gospodin odabra Sion,
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno,
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.«
»Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste,
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane,
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Evanđelje:
Mt 6,19-23
Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne zgrćite sebi blago na zemlji,
gdje ga moljac i rđa nagrizaju
i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
Zgrćite sebi blago na nebu,
gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju
i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.
Doista, gdje ti je blago,
ondje će ti biti i srce.
Oko je tijelu svjetiljka.
Ako ti je dakle oko bistro,
sve će tijelo tvoje biti svijetlo.
Ako ti je pak oko nevaljalo,
sve će tijelo tvoje biti tamno.
Ako je dakle svjetlost koja je u tebi tamna,
kolika će istom tama biti?«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj

Današnji evanđeoski odlomak govori o temeljnom usmjerenju ljudskoga srca. Isus koristi snažne slike blaga i oka kako bi nas poučio o pravim vrijednostima Kraljevstva nebeskoga i o potrebi duhovne jasnoće u životu.

Pred čovjeka stavlja pitanje: gdje je njegovo blago i prema čemu je usmjereno njegovo srce?

Upravo odgovor na to pitanje određuje čitav naš život, naše odluke i odnos prema Bogu i bližnjima. Isus razlikuje zemaljsko i nebesko blago. Zemaljsko blago je vidljivo, opipljivo i materijalno. To su dobra ovoga svijeta koja čovjek često smatra jamstvom sigurnosti i sreće. Isusova pouka nema za cilj zabraniti posjedovanje materijalnih dobara niti osuđivati čovjekov rad i trud. Međutim, upozorava na opasnost da čovjek postane zarobljen prolaznim stvarima te zbog njih izgubi iz vida ono najvažnije – Kraljevstvo Božje i život vječni.

Čovjek često ne gomila zemaljsko blago iz stvarne potrebe, nego iz taštine, želje za moći, sigurnošću ili priznanjem drugih ljudi. Tada materijalna dobra postupno zauzimaju mjesto koje pripada Bogu.

Sveti Ivan Zlatousti upravo zato naglašava da Isusove riječi nisu usmjerene protiv samoga posjedovanja, nego protiv navezanosti na bogatstvo i života koji je zatvoren za Boga i bližnjega. Kada srce postane zarobljeno prolaznim dobrima, ono gubi slobodu i sposobnost prepoznavanja pravih vrijednosti.

Nasuprot zemaljskom blagu Isus nas poziva da „zgrćemo blago na nebu“.

To nebesko blago nisu materijalna dobra, nego djela ljubavi i milosrđa, molitva, post, praštanje i svako dobro djelo učinjeno čistom nakanom. Takvo blago ne propada jer proizlazi iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ono ostaje trajno i ima vrijednost za vječnost.

Papa Franjo često je isticao da su jedina nepropadljiva blaga Bog i čovjek, odnosno odnos ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Sve drugo prolazi i nestaje.

Isus zatim govori o oku kao svjetiljci tijela. Oči su čovjeku potrebne kako bi mogao jasno vidjeti put kojim treba ići i prepoznati cilj prema kojemu hodi. No u evanđeoskom smislu oko predstavlja čovjekovu nutrinu, njegovu nakanu, razum i srce koje upravlja njegovim djelima. Ako je čovjekova nakana čista i usmjerena prema Bogu, tada će i njegova djela biti prožeta svjetlom, dobrotom i milošću.

Međutim, ako je nakana čovjekova srca nečista, tada i dobra djela mogu izgubiti svoju pravu vrijednost. Moguće je izvana činiti dobro, a u sebi tražiti vlastitu slavu, priznanje, pohvalu ili nadmoć nad drugima. Tada djelo koje se na prvi pogled čini dobrim zapravo biva učinjeno pod lažnim svjetlom. Isus nas zato poziva na iskrenost srca i čistoću nakane.

Bog ne gleda samo ono što činimo, nego i zašto to činimo.

Koliko je samo danas potrebno čovjeku popraviti duhovni vid. Živimo u vremenu u kojemu nas mnoge stvari lako odvlače od bitnoga i zamagljuju pogled prema vječnim vrijednostima. Često smo zaokupljeni brigama, uspjehom, materijalnim stvarima i ljudskim priznanjima, a zaboravljamo da je jedino pravo blago ono koje nosimo u svome srcu pred Bogom.

Isus nas danas poziva da svakodnevno usmjeravamo svoje srce prema vrijednostima Kraljevstva nebeskoga. Pozvani smo čistiti svoj pogled i svoje nakane kako bi naša djela bila istinski izraz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kada nam je srce usmjereno prema Gospodinu, tada naše življenje postaje ispunjeno svjetlom, mirom i istinskom radošću. Neka nam Gospodin udijeli milost da uvijek tražimo ono neprolazno blago koje nas vodi prema životu vječnom. Amen.