„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7:45.
Moram priznati da sam planirala podijeliti jednu drugu priču s vama, ali u posljednji trenutak sam se predomislila.
Podijelit ću sjećanje na jednog prodavača Uličnih svjetiljki u Zagrebu, Dragu Rendulića. U svibnju je bila 4. godišnjica kako je preminuo i preselio kod Gospodina. Poznavala sam ga 10 godina i puno je to uspomena i raznih priča.
Puno toga se dogodilo tijekom tog vremena. – veselili smo se, tugovali, ljutili, sudjelovali u volonterskim akcijama, sladili kolačima, tražili Dragi zimske cipele, grijalicu za sobu gdje je boravio, televizor, zdjelu za rešo, kantu za pranje poda, knjige da može čitati…
Foto: Vlatka Bakran Burić
Veselili smo se kada je jedan naš dragi prijatelj i volonter Marko dobio drugo dijete ili kada je naša draga volonterka Mateja rodila svoje prvo dijete. Pričali smo o receptima i prisjećali se nekih prošlih bezbrižnih dana.
Ponekad se čini da ljudi koji su živjeli skromno i bili u potrebi nekako brže nestaju iz sjećanja svijeta.
Ostanu tek u pričama onih najbližih ljudi koji su ih iskreno upoznali. Zato želim skrenuti pozornost na Dragu i staviti na srce podsjetnik da svaki život nosi vrijednost, dostojanstvo i trag koji ne bi smio biti zaboravljen.
Ono što je Drago jako volio bilo je druženje s mladima. Nikad mu nije bio problem podijeliti svoje iskustvo života.
Nije se sramio podijeliti ono što je naučio iz svojih krivih koraka i grešaka koje je učinio.
Volio se šaliti. Nije uvijek rekao kad bi mu nešto trebalo ili kad je u problemu. Ponekad smo razvijali pravu strategiju kako od Drage saznati što ga muči. Volio je volontirati i bio je ponosan na svoju volonterski knjižicu i par stotina volonterskih sati.
Foto: Vlatka Bakran Burić
Volio je čitati i pisati. Sjećam se kad bi napisao svoj tekst za novi broj Uličnih svjetiljki i kada bih ga trebala pretipkati – s njegovim tekstovima uvijek sam imala najviše posla.
Jednom je rekao da bi napisao još toga, ali se sjetio da to moram pretipkati pa je napisao „samo“ četiri stranice.
Drago nas je naučio da čovjeka ne određuju samo njegovi padovi, nego i dobrota koju nosi, spremnost da podijeli iskustvo, osmijeh koji daruje drugima i srce koje želi pripadati ljudima.
Neki ljudi nemaju puno materijalnog, ali iza sebe ostave puno više srca nego što će mnogi ikada razumjeti.