„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7:45.
Imati dom mnogima je luksuz.
Zato vjerujem da je važno naučiti radovati se jednostavnim stvarima – onima koje često uzimamo zdravo za gotovo. A tu su i oni neki zadatci koji nam posebno nisu dragi, mnogima baš mrski. Mislim da je jedan od takvih zadataka pranje suđa.
Kada kažem da volim prati suđe – obično komentiraju moji prijatelji da što nije u redu sa mnom.
Ali ja baš, baaaaš volim prati suđe! To je jedan od onih poslova kod kojeg odmah vidiš rezultat.
Bilo je prljavo… i nakon nekoliko poteza – više nije.
Ali zapravo, u tom sudoperu ima puuuuno više od tanjura i čaša.
Tu je zahvalnost što imam vodu.
Što imam dom.
Zahvalnost što uopće imam nešto za prati jer to znači da je bilo hrane na stolu i ljudi oko stola.
Vidim bočicu za vodu koju treba oprati jer dijete ju nosi na trening. A to znači da ima priliku baviti se nečime što voli.
Čim ugledam plastičnu zdjelicu u sudoperu – to je znak da je jedna od naših baka nešto fino pekla i poslala da se počastimo. I to je znak da netko misli na nas…
Tako da nije to hrpa suđa koju treba oprati.
To je hrpa malih tragova ljubavi, života, zajedništva i svakodnevice. Hrpica radosti u sudoperu.
I zato, umjesto da gledam nered koji treba čistiti – vidim blagoslov.
Znam da moj život nije bogat po onome što imam već onome što prepoznajem kao dar i radost.
A kada naučimo biti zahvalni za male svakodnevne stvari, shvatit ćemo kako nam je darovano i puno, puuuuno više nego što mislimo.
Zato nikada ne uzdahnem nad sudoperom punim suđa već mu se razveselim!
I iskreno… neka je takvog suđa još duuugo, i puno…