Drugi vatikanski koncil odlučio je posljednje poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi posvetiti Djevici Mariji (usp. Lumen gentium, 52-69). Ona se

„pozdravlja kao najizvrsniji i posve jedinstven ud Crkve te kao njezin pralik i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi“ (br. 53).

Te riječi pozivaju nas shvatiti kako u Mariji, koja je pod djelovanjem Duha Svetoga primila i rodila Sina Božjega koji je došao u tijelu, možemo prepoznati ujedno i uzor i vrstan ud i majku čitave crkvene zajednice.

Dopustivši da je oblikuje djelo Milosti, koje se u njoj ispunilo, i prihvativši dar Svevišnjega svojom vjerom i djevičanskom ljubavlju, Marija je savršen uzor onoga na što je pozvana čitava Crkva:

biti stvorenje Riječi Gospodnje i majka Božje djece rođene u poučljivosti djelovanju Duha Svetoga.

Budući da je ona vjernica u punom smislu riječi, u kojoj nam je ponuđen savršen oblik bezuvjetne otvorenosti Božjem otajstvu u zajedništvu svetoga Božjeg naroda, Marija je vrstan ud crkvene zajednice.

Konačno, budući da rađa djecu u Sinu, ljubljenu u vječnom Ljubljenome koji je došao među nas, Marija je majka cijele Crkve, koja joj se može obraćati s djetinjim povjerenjem, sigurna da će biti uslišana, zaštićena i ljubljena.

Sve te značajke Djevice Marije mogu se izraziti govoreći o njoj kao ženi – slici Otajstva.

Izrazom žena ističe se povijesnu konkretnost te mlade kćeri Izraelove, kojoj je dano izvanredno iskustvo da postane majka Mesije. Izraz slika pak naglašava da se u njoj ostvaruje dvostruko gibanje silaska i uzdizanja: u njoj blista i Božji slobodni izbor i slobodni pristanak vjere u njega.

Marija je stoga žena – slika Otajstva, odnosno Božjeg plana spasenja, nekoć skrivenog i potpuno objavljenog u Isusu Kristu.

Koncil nam je ostavio jasno učenje o jedinstvenom mjestu koje je Djevici Mariji namijenjeno u djelu otkupljenja (usp. Lumen gentium, 60-62). Podsjetio je da je jedini Posrednik spasenja Isus Krist (usp. 1 Tim 2, 5-6) i da njegova Presveta Majka

„ni na koji način ne zamračuje niti umanjuje to Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu“ (LG, 60).

Istodobno, „Blažena je Djevica – od vječnosti zajedno s utjelovljenjem božanske Riječi predodređena za Majku Božju, […] na sasvim je osobit način, radi obnavljanja nadnaravnoga života duša, poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevu djelu. Na temelju toga postala nam je majkom u redu milosti“ (isto, 61).

U Djevici Mariji zrcali se i otajstvo Crkve: u njoj Božji narod nalazi svoj izvor, svoj uzor i svoju domovinu.

U Majci Gospodinovoj Crkva promatra vlastito otajstvo ne samo zato što u njoj pronalazi uzor djevičanske vjere, majčinske ljubavi i zaručničkoga saveza na koji je pozvana, nego prije svega zato što u njoj prepoznaje vlastiti prauzor, idealnu sliku onoga što je pozvana biti.

Kao što se vidi, razmišljanja o Djevici Majci sabrana u konstituciji Lumen gentium uče nas ljubiti Crkvu i služiti u njoj ispunjenju Kraljevstva Božjega koje dolazi i koje će se u potpunosti ostvariti u slavi.

Dopustimo da nas dotakne taj uzvišeni uzor koji je Marija, Djevica i Majka, i zamolimo je da nam svojim zagovorom pomogne odgovoriti na ono što se od nas traži po njezinu primjeru:

živim li svoju pripadnost Crkvi s poniznom i djelatnom vjerom?

Prepoznajem li u njoj zajednicu saveza koji mi je Bog darovao kako bih odgovorio na njegovu beskrajnu ljubav? Osjećam li se živim dijelom Crkve, u poslušnosti pastirima koje je Bog dao?

Gledam li na Mariju kao na uzor, vrsni ud i Majku Crkve i molim li je da mi pomogne biti vjernim učenikom njezina Sina?

Braćo i sestre, neka nam Duh Sveti, koji je sišao na Mariju i kojega zazivamo s poniznošću i pouzdanjem, podari da u punini iskusimo te divne stvarnosti.

I nakon što smo proučili konstituciju Lumen gentium, zamolimo Djevicu da nam isprosi ovaj dar: da u svima nama raste ljubav prema svetoj Majci Crkvi. Tako neka bude!

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 13. svibnja