Od dvora do samostana

Rođena je 8. rujna 1413. godine u Bologni u plemićkoj obitelji, ondje je provela jedan dio djetinjstva, a drugi na dvoru u Ferrari, gdje joj je otac bio u diplomatskoj službi u vrijeme Niccoloa III. Estea.

Bila je počasna dvorkinja i prijateljica njegove kćeri Margarete. Na dvoru se školovala, učila latinski, i zavoljela umjetnost: glazbu, pjesništvo i slikarstvo. Bila je dobra učenica, pisala je pjesme na talijanskom i na latinskom jeziku, svirala i pjevala i bila vesele naravi.

Godine 1427., sa svega 14 godina, nakon očeve smrti i majčine preudaje, Katarina je odlučila napustiti dvor i pridružiti se skupini mladih žena iz plemićkih obitelji koje su zajedno živjele, posvećujući se Bogu. Majka, velika vjernica, pristala je na to, premda je s Katarinom imala druge planove.

Sv. Katarina Bolonjska / Foto: Wikimedia Commons / Galerija Courtauld, London (Samuel Courtauld Trust)

Odlučila se za redovnički život i ušla je u „Red siromašnih sestara“ u samostan Corpus Domini u Ferrari.

Iako obrazovana i stručna radila je sve najjednostavnije poslove i to veselo i ponizno: od vratarice, pralje, pekarice do hranjenja životinja, a kada su joj povjerili službu odgoja novakinja smatrala se nedoraslom. U isto vrijeme slikala je i svirala i bila učiteljica novakinja.

Svoje novakinje poučavala je da do raja vode dvije stube.

Prva stuba je ljubav prema Bogu i bližnjemu, a druga stuba je satkana od vlastitih poniženja kojih je mnogo u životu. Isticala je da se pravila obdržavaju bez prigovaranja

Voljena poglavarica

Bila je dobra pa su je poglavari poslali da u Bologni osnuje prvi samostan klarisa. Iako joj to nije bilo po volji, nakon jednog viđenja poslušala je Gospodinov glas i postala poglavaricom u Bologni.

Zanimljivo je to da je Katarina i vlastitoj majci bila poglavarica. Kada je njezinoj majci umro i drugi suprug, ona je ušla u bolonjski samostan u kojem joj je poglavarica bila njezina rođena kći.

Katarina je bila boležljiva i početkom 1463. godine bolest se pogoršavala. Sazvala je kapitul i najavila svoju smrt i preporučila im opsluživanje Pravila.

Tješila ih je i jamčila im svoju pomoć iz neba. Nakon primljenih sakramenata, predavši ispovjedniku spis „Sedam duhovnih oružja“, okrenula se, lice joj je zasjalo i ona je mirno izdahnula. Tri puta je rekla ime Isus. Bilo je to 9. ožujka 1463. godine.

Sv. Katarina Bolonjska / Foto: Wikimedia Commons (Lovio)

Pokopana je bez lijesa, a tijelo joj je iskopano osamnaest dana kasnije zbog ozdravljenja koja su joj se pripisivala, a i zbog slatkog mirisa (osmogeneza) koji je dopirao iz groba. Tijelo joj je pronađeno neraspadnutim i takvo je i danas u crkvi samostana klarisa u Bologni.

Papa Klement XI. proglasio ju je svetom 22. svibnja 1712. godine.

Zaštitnica je umjetnika, slikara i Umjetničke akademije u Bologni. Spomendan joj je 9. svibnja.