Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi. (Mk 10, 45)

Liturgija dana (27. svibnja):

Prvo čitanje:
1Pt 1,18-25
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.

Predragi! Znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Boga.
Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.
Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.

Psalam:
147,12-15.19-20
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina!

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi svoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Evanđelje:
Mk 10,32-45

U ono vrijeme: Putovali učenici uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni.
Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.«
I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« A oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati — to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kolonić:

U današnjih ipak nešto više redaka iz evanđelja po Marku, promatramo jedan od mnogih razgovora koji su se dogodili između Isusa i njegovih učenika dok su putovali u Jeruzalem.

U ovoj prilici, nakon što im je Isus objavio što ih čeka u Jeruzalemu, dolaze dvojica učenika, Jakov i Ivan i mole ga za nešto mimo reda i pravila – jednostavnije rečeno traže za sebe određenu privilegiju.

No, Isus nije dugo razmišljao što im odgovoriti već odmah daje jasan i glasan odgovor: „ne znate što tražite“.

Pogledamo li malo bolje, križ je bitan dio priče i poruke koju Isus želi prenijeti svojim učenicima – kako svoga tako i našeg vremena. To s jedne strane znači da je Gospodin spreman susresti se s onima koji će mu se „rugati, pljuvati, bičevati ga i ubijati”.

Ali također znamo da to čini kako bi nas naučio kako se trebamo ponašati u teškim trenucima i da je unatoč tuzi uvijek moguće služiti i u svemu tome biti radostan i blagoslovljen.

Ako smo imalo voljni slijediti Isusovo učenje, naći ćemo ono za čim su ova dvojica učenika čeznula.

Znademo da se istinska veličina postiže kada uz Božju pomoć prihvatimo živjeti ljubav, a zatim i spremno služiti jer jedno bez drugog ne ide.

Iako nam se puno puta ono što činimo čini uzaludnim i besmislenim, ponekad i ludim u odnosu na sebe ili druge, u najdubljem kutku našeg srca krije se onaj tihi glas i poticaj da se uz Božju pomoć sve uloženo stostruku vraća.

Budemo li činili ono na što nas Gospodin poziva, ne misleći na zasluge ili mjesta ispred i spram drugih, budimo sigurni u jedno – približili smo se Kraljevstvu nebeskom.

Neka nam i u današnjem danu ne bude teško učiniti neku žrtvu ili nešto što nam nije na prvu po volji i sve to staviti pred Boga koji će nas u tome obilno blagosloviti.