„Ta spremnost na svjedočenje ostvaruje se svaki put kad kršćani ostavljaju znakove vjere i ljubavi u društvu, zalažući se za pravdu“, poručio je papa Lav XIV. na općoj audijenciji u srijedu 8. travnja na temu „Svetost i evanđeoski savjeti u Crkvi“.
U dogmatskoj konstituciji Drugog vatikanskog koncila Lumen gentium (LG) o Crkvi cijelo jedno poglavlje, peto, posvećeno je sveopćem pozivu na svetost svih vjernika:
svaki od nas pozvan je živjeti u milosti Božjoj, vršeći kreposti i suobličujući se Kristu.
Svetost, prema toj koncilskoj konstituciji, nije povlastica malobrojnih, već dar koji obvezuje svakog krštenika da teži savršenstvu ljubavi, odnosno punini ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Papa Lav XIV. održava tjednu opću audijenciju na Trgu svetog Petra u Vatikanu / Foto: REMO CASILLI/REUTERS
Ljubav je, naime, srž svetosti na koju su svi vjernici pozvani:
ulivena od Oca, po Sinu Isusu, ta krepost „upravlja svim sredstvima posvećivanja, uobličuje ih i vodi njihovoj svrsi“ (LG, 42).
Najviši stupanj svetosti, kao i u počecima Crkve, je mučeništvo, „vrhunsko svjedočanstvo vjere i ljubavi“ (LG, 50).
Zato Koncil uči da svaki vjernik mora biti spreman ispovijedati Krista sve do prolijevanja vlastite krvi (usp. LG, 42), kao što se oduvijek događalo a događa se i dan-danas. Ta spremnost na svjedočenje ostvaruje se svaki put kad kršćani ostavljaju znakove vjere i ljubavi u društvu, zalažući se za pravdu.
Svi sakramenti, a posebno euharistija, hrana su koja daje rasti u svetom životu, pomažući svakoj osobi da postane slična Kristu, tom uzoru i mjeri svetosti.
Trg svetog Petra / Foto: REMO CASILLI/REUTERS
On posvećuje Crkvu, kojoj je on Glava i Pastir:
svetost je, u toj perspektivi, njegov dar koji se očituje u našem svakodnevnom životu svaki put kad ga radosno prihvatimo i na njega predano odgovorimo.
U tom smislu, sveti Pavao VI., na općoj audijenciji od 20. listopada 1965., podsjetio je da Crkva – da bi bila autentična – hoće da svi krštenici „budu sveti, to jest doista njezina dostojna, snažna i vjerna djeca“.
To se postiže kroz unutarnju preobrazbu, kojom se život svake osobe suobličuje Kristu snagom Duha Svetoga (usp. Rim 8, 29; LG, 40).
Papa i dijete / Foto: Vatican Media
U konstituciji Lumen gentium opisuje se svetost Katoličke Crkve kao njezina konstitutivna značajka, koju valja primiti u vjeri, budući da se za nju drži da je „trajno sveta“ (LG, 39). To ne znači da je ona potpuno i savršeno sveta, već da je pozvana potvrditi taj Božji dar na svom putovanju prema vječnom cilju, hodajući „između progonâ svijeta i utjehâ Božjih“ (sv. Augustin, De civ. Dei 51,2; LG, 8).
Žalosna stvarnost grijeha u Crkvi, to jest u svima nama,
poziva svakoga od nas da učini ozbiljan zaokret u životu, povjeravajući se Gospodinu, koji nas obnavlja u ljubavi.
Upravo ta beskrajna milost, koja posvećuje Crkvu, povjerava nam zadaću koju nam valja ispunjavati iz dana u dan, a to je naše obraćenje.
Vjernici na općoj audijenciji / Foto: REMO CASILLI/REUTERS
Stoga svetost nije samo praktične prirode, kao da je se može svesti na neko etičko zalaganje, ma kako ono veliko bilo, već se tiče same bîti kršćanskog života, i osobnog i zajedničkog.
U toj perspektivi odlučujuću ulogu ima posvećeni život, o kojem se govori u šestom poglavlju te koncilske konstitucije (usp. brr. 43-47).
U svetom Božjem narodu to je proročki znak novog svijeta, koji se doživljava ovdje i sada povijesti.
Vjernici na općoj audijenciji / Foto: REMO CASILLI/REUTERS
Naime, znakovi Božjeg kraljevstva, već prisutni u otajstvu Crkve, su evanđeoski savjeti koji oblikuju svako iskustvo posvećenog života, a to su siromaštvo, čistoća i posluh.
Te tri kreposti nisu propisi koji sputavaju slobodu, već oslobađajući darovi Duha Svetoga, po kojima su neki vjernici potpuno posvećeni Bogu.
Siromaštvo izražava potpuno povjerenje u Božju providnost, oslobađajući čovjeka od proračunatosti i težnje za materijalnom dobiti;
posluh ima za uzor Kristovo sebedarje Ocu, oslobađajući čovjeka od podozrivosti i prevlasti;
čistoća je dar cijelog i čistog srca u ljubavi, u službi Bogu i Crkvi.
Suobličujući se ovom načinu života, posvećene osobe svjedoče o sveopćem pozivu na svetost čitave Crkve, u obliku radikalnog nasljedovanja. Evanđeoski savjeti očituju puno sudioništvo u Kristovom životu, sve do križa:
upravo po žrtvi Raspetoga svi smo otkupljeni i posvećeni!
Papa Lav XIV. održava tjednu opću audijenciju na Trgu svetog Petra u Vatikanu / Foto: REMO CASILLI/REUTERS
Razmišljajući o tom događaju, postajemo svjesni da nema ljudskog iskustva koje Bog ne otkupljuje: i sama patnja, proživljena u zajedništvu s Gospodinovom Mukom, postaje put koji vodi do svetosti.
Milost koja obraća i preobražava život tako nas jača u svakoj kušnji, upućujući nas ne na daleki ideal kao naš cilj, već na susret s Bogom, koji je iz ljubavi postao čovjekom.