„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7:45.
Nije do vremena – do kiše ili vjetra. Nije do napornog tjedna ili drugih ljudi. Uvijek je – do nas!
Ovu misao imam zapisanu, a nedavno, kada sam zapisivala nešto drugo, prolistala sam malo stare poruke pa mi je ta rečenica privukla pozornost.
Istina je da kada razmiišljamo o tome zašto nam je teško ili smo umorni, pronalazimo razloge u svemu – od vremena, kiše, umora, posla ili drugih ljudi… I istina je da okolnosti ponekad budu teške, ali činjenica je da sve ovisi o tome kako reagiramo i odgovaramo na ono što nam se događa.
Nije uvijek do vremena, kiše ili vjetra. Nije uvijek ni do napornog tjedna ili ljudi oko nas. Često je do trenutka u kojem zastanemo i pitamo se: što mogu naučiti iz ovoga što se događa? Što mogu učiniti?
Ne mogu promijeniti vrijeme, potjerati kišu, mijenjati druge nikako ne mogu.
Jedino sebe mogu mijenjati.
Prije par dana trčala sam na bus kako bih stigla na posao. Prekasno sam krenula od kuće i to je bio glavni i jedini problem. Nije bus došao 30 sekundi ranije ili se vozaču nije dalo čekati mene. Ja sam prekasno krenula iz kuće i jednostavno sam kasnila. Trčala sam na bus i mislila kako imam odličnu jutarnju utrku za buđenje. Trčala sam i sama sebe bodrila: „Ajde Vlatka, možeš ti to! Izdrži! Još samo malo!“. I stigla sam, Bogu hvala!
To su ti detalji koji nam mijenju smjer dana, ali na neki način i života. Jer rekla sam sama sebi po ne znam koji put ujutro da moram malo olabaviti i ne forsirati da stignem i rublje izvaditi iz mašine i staviti na sušenje, i suđe oprati ako se što pojavilo u sudoperu, otvoriti prozore i sve provjetriti… I tako me prevari vrijeme i na kraju trčim na bus, a sama sam kriva.
Krivac je uvijek s druge strane ogledala, priznali mi sebi ili ne – ali to je tako.
Kad prestanemo uljepšavati i pronalaziti isprike i opravdanja, nešto možemo i promijeniti – sebe.
Znam da ne mogu mijenjati vrijeme pa naručivati ili otkazivati kišu kao ni vjetar ili vozni red autobusa – ali mogu promijeniti to da gledam na sat i na vrijeme izađem iz kuće.
Ako baš želim testirati svoju kondiciju i obarati osobne rekorde u sprintu prema autobusu, osim sušenja rublja i pranja suđa – svakako trebam dodati i glačanje.
Uglavnom, zaključak je vrlo jednostavan:
Nitko nam ne može zakomplicirati dan, ili život, tako kreativno kao što to možemo mi sami.