Socijalni nauk Crkve ističe važnost razumijevanja značenja kršćanskog poziva. U životu vjernika kršćanski poziv nije samo ostvarenje vlastitog životnog plana i ciljeva nego je dio većeg Božjeg spasenjskog plana za svijet kao i izgradnju Crkve. Bog poziva svakog čovjeka osobno na sudjelovanje u tom planu. 

Kršćanski poziv u svijetu

To se primarno događa kroz univerzalni poziv na svetost ali istovremeno i na konkretnu misiju (poslanje) na koju Bog poziva čovjeka. Kršćanski poziv nije samo osoban, vlastito spasenje, nego je također u svojoj biti društven, ima određenu misiju, kako je isticao papa Ivan Pavao II. (Redemptoris Missio, 90.).

Poziv na svetost se, dakle, ostvaruje i preko misije na koju Bog poziva čovjeka. Također bitno se ostvaruje i preko posebnog poziva ili životnog staleža kao što su: brak, svećeništvo, ustanove posvećenog života, posebni oblici posvećenog života, družbe apostolskog života itd. Svaki životni stalež ima kao neizostavan dio svog kršćanskog poziva upravo navještaj Radosne vijesti (Evanđelja) ili evangelizaciju.

Svaki životni stalež ima kao neizostavan dio svog kršćanskog poziva upravo navještaj Radosne vijesti

Jedan od bitnih zadataka nove evangelizacije je prema papa Ivanu Pavlu II. i njegovim nasljednicima, upravo promicanje i zaštita ljudskog dostojanstva i ljudskih prava. Ivan Pavao II. je naglasio da „svi putovi Crkve vode čovjeku. Taj je čovjek prvi i osnovni put Crkve, put što ga je sam Krist zacrtao, put što nepromjenjivo prolazi kroz otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja“ (Redemptor Hominis, 14.)

Dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava u svjetlu Evanđelja

Ljudska prava kako ih mi danas razumijemo i poznajemo su moderan koncept tako da ih u tom obliku nećemo pronaći u Svetom pismu kao ni u cijelom predmodernom razdoblju. No nalazimo korijene ljudskih prava tj. izričitu zaštitu ljudskog dostojanstva koje je temelj i vodeće načelo ljudskih prava. Evanđelja donose pristup Isusa Krista dostojanstvu ljudske osobe koji u mnogim segmentima predstavlja epohalnu promjenu.

Isus Krist ne zastaje na vanjskim oznakama kao što su guba, bijeda siromaštva, nacionalnost, vjera, društveni status i utjecaj, zanimanje (npr. carinici), stupanj grešnosti i odbačenosti od društva, nego vidi ono bitno a to je ljudsko dostojanstvo tj. „sliku Božju“ u čovjeku. Kao milosrdni Samarijanac, On nije ravnodušan, ne okreće leđa pred ranjenim ljudskim dostojanstvom nego prilazi čovjeku ne samo u pravednosti nego i u ljubavi. 

Zaštita ljudskog dostojanstva i ljudskih prava sastavni su dio vjere i kršćanskog poziva

Kroz svoj Križni put i smrt na križu On ulazi u patnju različitih oblika kršenja ljudskog dostojanstva. Upravo zbog Božje supatnje sa slabima ovoga svijeta treba promatrati zaštitu ljudskog dostojanstva i ljudskih prava kao sastavni dio vjere i kršćanskog poziva. U tom svjetlu je razumljiv i govor Isusa Krista o posljednjem sudu (Mt 25, 35-39) kada kaže da što god učinimo jednomu od Njegove najmanje braće koji su gladni, žedni, stranci, goli, oboljeli, u tamnici, Njemu samome činimo.

Pojedinac kao subjekt odgovornosti

Dok socijalni nauk Crkve adresira zaštitu ljudskog dostojanstva i prava na nacionalnoj, regionalnoj i univerzalnoj razini ujedno ističe važnost pojedinca kao nositelja ljudskih prava ali i subjekta odgovornosti. To znači da je sastavni dio kršćanskog poziva zaštita ljudskog dostojanstva i ljudskih prava bližnjega, ne samo u pravednosti nego i u ljubavi prema bližnjemu, kao dio većeg Božjeg spasenjskog plana za svijet i izgradnju Crkve.

Marijana Kompes

Marijana Kompes izvanredna je profesorica na Sveučilišnoj katedri za teologiju te Pravnom fakultetu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju. Članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve te koordinatorica međunarodne Mreže za socijalnu etiku u Srednjoj Europi.