U katehezi „Božja riječ u životu Crkve“, papa Lav XIV. zadržao se na dubokoj i životnoj povezanosti koja postoji između Božje riječi i Crkve, povezanosti izražene u u šestom poglavlju koncilske konstitucije Dei Verbum.
„Crkva je mjesto Svetog pisma koje mu je svojstveno. Biblija je, pod nadahnućem Duha Svetoga, ponikla iz Božjeg naroda i ima za svoje krajnje odredište Božji narod.
Ona ima, tako reći, svoj habitat u kršćanskoj zajednici: u životu i vjeri Crkve nalazi prostor u kojem otkriva svoje značenje i očituje svoju snagu.
Papa Lav XIV. ispred Gospinog kipa / Foto: Vatican Media
U konstituciji Dei Verbum Drugog vatikanskog koncila podsjeća se da je „Crkva uvijek častila božanska pisma kao i sámo Gospodinovo tijelo jer ona – iznad svega u svetom bogoslužju – ne prestaje uzimati i vjernicima pružati kruh života sa stola kako Božje riječi tako i Kristova Tijela.“
K tome, „Crkvi su Pisma, zajedno sa Svetom predajom, uvijek bila i jesu vrhovno pravilo njezine vjere“ (DV, 21).
Crkva nikada ne prestaje razmišljati o vrijednosti Svetog pisma.
Nakon Koncila, vrlo važan događaj u tom smislu bila je Redovna opća skupština Biskupske sinode na temu „Riječ Božja u životu i poslanju Crkve“, održana u listopadu 2008. Papa Benedikt XVI. sabrao je plodove tog razmišljanja u postsinodalnoj pobudnici Verbum Domini (30. rujna 2010.), gdje je izjavio:
Upravo bitna veza između Riječi i vjere zorno pokazuje da se autentična hermeneutika Biblije može pronaći samo u vjeri Crkve, koja ima svoju paradigmu u Marijinom ‘da’. […] Izvorno mjesto tumačenja Svetog pisma je život Crkve.
Opća audijencija / Foto: Vatican Media
U crkvenoj zajednici, Sveto pismo pronalazi, dakle, kontekst u kojem može izvršiti svoju posebnu zadaću i postići svoju svrhu: dati ljudima da upoznaju Krista i otvoriti ih dijalogu s Bogom.
Naime, „ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista.“ Ta poznata krilatica svetoga Jeronima podsjeća nas na krajnju svrhu čitanja i razmatranja Svetog pisma, a ta je upoznati Krista i, po njemu, ući u odnos s Bogom, koji se može shvatiti kao razgovor, dijalog.
A u konstituciji Dei Verbum Objava nam je predstavljena upravo kao dijalog, u kojem Bog govori ljudima kao prijateljima (usp. DV, 2).
To se događa kad čitamo Bibliju u unutarnjem stavu molitve: tada nam Bog dolazi ususret i započinje razgovor s nama.
Papin prsten / Foto: Vatican Media
Sveto pismo, koje je povjereno Crkvi i koje ona čuva i tumači, ima aktivnu ulogu: naime, svojom učinkovitošću i snagom daje podršku i snagu kršćanskoj zajednici. Svi su vjernici pozvani napajati se s tog izvora, prije svega u slavljenju Euharistije i drugih sakramenata.
One koji obavljaju službu Riječi: biskupi, svećenici, đakoni, katehete mora voditi ljubav prema Svetom pismu i njihovo dobro poznavanje. Rad egzegeta i onih koji se bave biblijskim studijama je dragocjen, a Sveto pismo ima središnje mjesto u teologiji, koja svoj temelj i dušu pronalazi u Božjoj riječi.
Ono što Crkva žarko želi jest to da Božja riječ dopre do svakog njezina člana te da ga jača i krijepi na njegovu putu vjere.
No, Božja riječ tjera Crkvu također onkraj njezinih granica, neprestano je otvarajući poslanju prema svima. Živimo okruženi tolikim riječima, ali koliko ih je samo praznih! Ponekad čak čujemo i mudre riječi, ali one se ne dotiču našeg konačnog određenja.
Papa i dijete / Foto: Vatican Media
Božja riječ, međutim, zadovoljava našu žeđ za smislom, za istinom o našem životu.
To je jedina Riječ koja je uvijek nova: objavljujući nam Božje otajstvo ona je nepresušna, nikada ne prestaje nuditi svoja bogatstva.
Živeći u Crkvi, uči se da Sveto pismo u cjelini smjera na Isusa Krista i spoznaje se da je to duboki razlog njegove vrijednosti i moći. Krist je živa Očeva Riječ, Božja riječ koja je tijelom postala.
Sva Pisma navješćuju njegovu Osobu i njegovu spasenjsku prisutnost, za svakoga od nas i za cio ljudski rod.
Otvorimo, dakle, srce i um da prihvate taj dar, u školi Marije, Majke Crkve.“