Mi smo ti koji sami sebe ograničavamo odnosno često se bojimo izraziti što želimo zbog straha ili srama što će netko drugi reći ili pomisliti.

Prije nekoliko godina počela sam plesati step i svaki tjedan išla na trening. Oduvijek mi se sviđao taj ples. Treninzi su bili u kasnijem večernjem terminu i događalo se ponekad da bih pri povratku kući u busu susrela koga iz susjedstva. Kada bih na pitanje gdje sam bila odgovorila da sam bila na plesu, dobila bih komentar da kakva korist od toga i zašto gubim vrijeme? Nisam više mlada i zašto sam sada počela plesati.

Nedavno sam opet dobila savjet da bih na balkon mogla staviti koju teglu sa cvijećem i ukrasiti balkon da bude ljepši. Vjerujem da je to dobronamjeran savjet osobe koja voli cvijeće i na balkonu ima puno cvijeća. Međutim, ja imam balkon, ali bez cvijeća. Volim cvijeće, ali na livadi. I sama se divim ljudima koji imaju balkone s puno cvijeća. No, ja jednostavno nisam taj tip. I zato mi ne pada na pamet nekoga uvjeravati da treba maknuti cvijeće s balkona.

Nije isto kada savjet dobiješ od prijatelja koji te dobro poznaje ili od susjeda kojeg sretneš usput

Mene veseli ples, a ne cvijeće na balkonu. Vrijeme je dar koji ne želim rasipati kako bih nekome nešto dokazala ili opravdala.

Nije isto kada savjet dobiješ od prijatelja koji te dobro poznaje ili od susjeda kojeg sretneš usput. Susjed je u prolazu i možda voli iz auta kada prolazi pored tvoje kuće, pogledati u tvoj balkon i donositi zaključke o tvom životu. Susjed će uvijek biti susjed i ja ću mu se uvijek nasmiješiti i poželjeti dobar dan i neću pritom misliti ništa loše.

Ono što me muči je to što znam da sigurno ima onih koji imaju cvijeće na balkonu zato što imaju i drugi njihovi susjedi pa kako bi to bilo da je njihov balkon prazan, a drugi su puni cvijeća.

Ima onih koji imaju cvijeće na balkonu zato što imaju i drugi njihovi susjedi

Znam da u susjedstvu sigurno ima onih koji ne idu na ples ili neku drugu aktivnosti jer susjed kaže da je to gubljenje vremena i zato „radije“ vrijeme provode u uređenju balkona s cvijećem.

Ples ili cvijeće na balkonu nisu mjera vrijednosti čovjeka, nego odraz osobnog izbora. Okolina ponekad bude nametljiva, a upravo strah od tuđih komentara nas udaljava od onoga što istinski veseli naše srce.

Vrijeme koje imamo ne bismo trebali trošiti na dokazivanje drugima

Okolina će uvijek nešto misliti i reći, ali to su promatrači. Vrijeme koje imamo ne bismo trebali trošiti na dokazivanje drugima i brinuti kako izgledamo u tuđim očima.

Ples je zdrav, a cvijeće je prekrasno – na balkonu i na livadi.

Isto tako, važno je da i sami pripazimo na riječi koje izgovaramo. Naši komentari i savjeti, čak i kada su izrečeni s dobrom namjerom,  mogu nekoga povrijediti, obeshrabriti ili navesti da se odrekne onoga što ga veseli. Smatram da je važno znati slušati i prihvatiti da su tuđi izbori vrijedni kao i naši.