U izboru novoga porečkog i pulskog biskupa tršćanski namjesnik se pozvao na ljubljanskog i tršćanskog biskupa te opisujući nepovoljne okolnosti koje čekaju budućega pastira, ističući da je pokojni biskup Peteani, „koji je biskupiju preuzeo u vrlo zanemarenom stanju, sa svoje strane doista ispunjavao sve dužnosti, ali nije posjedovao dovoljno snage kako bi ojačao osjećaj dužnosti kod tamošnjeg klera, a također, zbog njegovog nepoznavanja slavenskog jezika slavenske škole posebno zaostaju; novi biskup mora biti dorastao ispravljanju ovih loših okolnosti.“

Opisani preduvjeti i činjenica da je Juraj Dobrila jedini beziznimno spomenut među prijedlozima trojice crkvenih velikodostojnika koji su uzeti u obzir, naveli su namjesnika da ga i on spozna kao najprihvatljiviju osobu za obnašanje kompleksne biskupske službe.

Konačno, u tom ga je uvjerenju posebno učvrstilo pozitivno mišljenje Dobrili nadređenoga tršćanskog biskupa. Nakon navedenih stavova, iz kojih je proizlazila višestruka Dobrilina osposobljenost za preuzimanje ujedinjene Porečke i Pulske biskupije, opterećene nemalim problemima, ni ministarsko mišljenje nije moglo biti drugačije.

Osim što su u njemu sažeti osnovni naglasci iz prikupljenih izvješća, nekoliko istaknutih pojedinosti zaslužuje posebnu pozornost.

Naglašena važnost izbora sposobnoga biskupa i u državnom pogledu, sročena je u zaključku izvješća konstatacijom kako Dobrila rođenjem pripada Istri i u potrebnoj mjeri poznaje duhovnike koji će mu biti na raspolaganju, kao i lokalne društvene odnose.

Pri oblikovanju ministarskoga stava u izboru za biskupa očito je uzeta u obzir i ocjena Dobrilina djelovanja iz 1854., sročena prigodom postavljanja za katedralnoga župnika, jer je ponovljeno kako je tršćanski svećenik visoko poštovan u Pokrajini, što je zaslužio primjernim načinom života i posebno time što se angažirao ne samo u olakšavanju siromaštva, nego i oko duhovnoga oporavka seoskoga puka potrebnoga obrazovanja.

Ipak, najviše pažnje zaslužuje ministrova ocjena da je Dobrila „u najboljoj životnoj dobi i uživa dobro zdravlje; stoga je u stanju u ovoj nevelikoj biskupiji dugo i s lakoćom izvršavati biskupsku dužnost u pogledu kanonskih vizitacija i u potpunosti ukloniti dosadašnje teškoće unutar dijeceze.“

Tijekom idućih četvrt stoljeća Dobrila će kanonskim vizitacijama pristupati neuobičajenom marljivošću i žarom, a iscrpan uvid u potrebe pojedinih dijelova povjerenih mu biskupija zrcalit će se u svakoj od sastavnica njegova promišljenoga, na čvrstom svjetonazoru utemeljenoga djelovanja.

U skladu s Konkordatom, nakon što su se oko njegova izbora usuglasile svjetovne i crkvene vlasti, biskupom je Dobrilu imenovao car Franjo Josip I. 12. listopada 1857., a koncem godine, točnije 21. prosinca, papa Pio IX. potvrdio je imenovanje.

Pripremio vlč. Darko Zgrablić za Hrvatski katolički radio prema knjizi Mihovila Dabe „Sve za Boga, vjeru i puk: Biskup Juraj Dobrila u svom vremenu“.