Teme i materijale za svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana od 1968. godine pripremaju zajednički Povjerenstvo za vjeru i ustrojstvo Ekumenskog vijeća Crkava i Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana. Te dvije međunarodne institucije, od 1975. nadalje, izbor teme i pripremu polazišnih materijala povjeravaju lokalnim ekumenskim skupinama, svake godine u drugoj zemlji.

Tekstove za svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana ove godine pripremile su kršćanske crkve iz Armenije.

samostan Hor Virap u Armeniji / Foto: Depositphotos

Materijali su nastajali, pisani i raspravljani u povijesnom, duhovnom i administrativnom središtu Armenske Apostolske Crkve, glavnom sjedištu njezinog crkvenog vodstva, u Ečmiadzinu, i to tijekom nadahnjujućih dana blagoslova mirona (svetog ulja) i ponovnog posvećenja matične katedrale 28./29. rujna 2024., nakon opsežne desetogodišnje obnove.

Oslanjaju na stoljetne tradicije molitvi i prošnji armenskog naroda kao i na himne koji potječu iz drevnih samostana i crkava Armenije, sežući djelomično sve do 4. stoljeća.

Jedinstvo je Božji poziv i zapovijed koja se tiče same srži našega kršćanskog identiteta; ono je više od ideala.

Ono čini samu bit poslanja Crkve – poslanja da usred naših različitosti odražava skladno jedinstvo života u Kristu. To božansko jedinstvo u središtu je našega poslanja i nosi ga duboka ljubav Isusa Krista, koji nam je dao taj zajednički cilj. Apostol Pavao u Poslanici Efežanima kaže:

„Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva!“ (Ef 4, 4)

Taj biblijski redak, koji je izabran za ovu godinu, sažima teološku dubinu kršćanskog jedinstva.

Nauk apostola stalno naglašava potrebu jedinstva!

Pavlove poslanice ističu važnost jedinstva unutar Crkve i pozivaju nas da živimo dostojno svoga poziva – u poniznosti, krotkosti, strpljivosti i ljubavi (Ef 4, 1 – 3). Pavlovo viđenje jedinstva u Rim 12, 6 pokazuje raznolikost i mnogostrukost darova koji izgrađuju Kristovo tijelo. Njegov apel za skladne odnose u 2 Kor 13, 11 i Fil 2, 1 – 2 poziva vjernike da u predanju Kristu budu „jednog duha i jedne misli“, potvrđujući tako božansku zapovijed jedinstva u različitosti.

Ef 4,4 sažima Pavlovo učenje o jedinstvu i naglašava da su Kristovi učenici „jedno tijelo i jedan Duh“, sjedinjeni u jednoj jedinoj nadi. Ta metafora opisuje Crkvu kao jedinstvo koje nadilazi granice geografije, nacionalnosti, etničke pripadnosti i tradicije. Pavao koristi sliku Crkve kao Kristova tijela da bi opisao jedinstvo u različitosti njezinih udova: „Jer kao što je tijelo jedno i ima mnoge udove, a svi udovi tijela, iako su mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist“ (1 Kor 12, 12).

U Poslanici Kološanima Pavao objašnjava ulogu Krista kao glave jedinstvenog tijela:

„On je Glava, a tijelo je Crkva“ (Kol 1, 18).

Armenski katolikos Karekin II i papa Lava XIV. / Foto: Vatican Media

Iako Crkva ima mnogo udova, ona živi kao jedno povezano tijelo. Svaki član ima jedinstvenu ulogu i pridonosi životu i poslanju Crkve. Svijest da smo u Kristu udovi univerzalnog tijela potiče nas na suradnju u širenju Evanđelja i služenju čovječanstvu, preusmjeravajući pozornost s unutarnjih podjela na zajedničko poslanje.

Ograničiti Gospodinovu zapovijed da „učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28, 19) samo na jednu etničku ili društvenu zajednicu značilo bi lišiti Crkvu jedne od njezinih temeljnih dimenzija – jedinstva Kristovih učenika u cijelome svijetu. Govoreći o „jednom tijelu“ u Ef 4,4 Pavao opisuje i samu narav Crkve.

Kršćanstvo nadilazi kulturne i nacionalne granice i ujedinjuje vjernike diljem svijeta u vjeri i nadi. To zajedništvo, u kojem su – prema Otk 7, 9 – zastupljeni „svaki narod, pleme, puk i jezik“, daje snagu i ohrabrenje vjernicima te učvršćuje njihovu povezanost s Kristovim tijelom.

Pavao dodaje i „jedan Duh“ – misleći na Duha Svetoga, koji podupire zajedništvo i osposobljava Crkvu za njezino poslanje. Duh Sveti je izvor duhovnog života, vodi vjernike i čini da različiti udovi Crkve stoje zajedno u vjeri i u nastojanju za istim ciljem. On stvara duboku duhovnu povezanost među vjernicima, nadilazi razlike i stvara vezu koja odražava jedinstvo Presvetog Trojstva. To zajedničko duhovno vezivno tkivo temelj je pomirenja, vodi vjernike diljem svijeta i osposobljava ih za vjerodostojno svjedočanstvo i djelotvornu službu.

Pozvani na „jednu nadu“

Pavlova pouka o jedinstvu Crkve u Ef 4, 4 ide dalje: svi su kršćani pozvani na „jednu nadu“ – na spasenje i vječni život. Ta „jedna nada“ znači da svi vjernici teže istome cilju – vječnom životu s Kristom.

Papa Lav XIV. i ekumenski patrijarh Bartolomej I. / Foto: YARA NARDI/REUTERS

Ta zajednička nada premošćuje konfesijske i kulturne podjele i potiče kršćane na suradnju na svaki mogući način. Učiniti „zajedničku nadu“ središtem našega poziva znači shvatiti Crkvu kao svjetsku zajednicu onih koji se nadaju spasenju i vječnom životu.

U svijetu različitih i često odijeljenih tradicija i izraza kršćanske vjere, Ef 4, 4 nas podsjeća da su svi vjernici udovi „jednog tijela“ Kristova. To jedinstvo nije uniformnost, nego zajedničko ispovijedanje središnjih istina kršćanske vjere. Ono je snažno svjedočanstvo preobražavajuće snage Duha Svetoga kada kršćani različitog podrijetla dolaze zajedno s istim ciljem i istom vizijom – iskreno i autentično.

Opipljiv izraz vjere u Armeniji

Svojim praksama i naukom Armenska apostolska Crkva nudi nam duboko promišljanje o biti jedinstva unutar sveopćega Tijela Kristova, ne tek kao pojma, nego kao žive i djelatne stvarnosti. Potvrđujući Vjerovanje, njezini vjernici ispovijedaju svoju vjeru u „jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu“, svjedočeći time središnje mjesto toga jedinstva u svome duhovnom životu.

Svake nedjelje, u Liturgiji, vjernici Armenske apostolske Crkve se međusobno grle i pjevaju: „Crkva je postala jedna“, što je opipljiv izraz njihove zajedničke vjere i zajedničke svrhe i cilja. Bogata povijest te Crkve i njezinih poglavara, ispunjena mučeništvom, snažno svjedoči o njihovim nepokolebljivim nastojanjima i postojanosti u očuvanju kršćanske vjere na tlu Armenije i okolnim krajevima.

U prihvaćanju i življenju jedinstva, Armenska apostolska Crkva ne samo da čuva svoje svete predaje, nego i značajno pridonosi jedinstvu sveopće Crkve Kristove.

Prigrlimo, dakle, ovaj božanski poziv na jedinstvo, ne kao apstraktni ideal, nego kao bitan izraz naše vjere.

U svijetu u kojem je Crkva, Tijelo Kristovo, ranjeno podjelama unutar i između tradicija i konfesija, apostolski poziv na jedinstvo upućen je svakome od nas, ne samo kao odijeljenim crkvenim zajednicama, nego i kao pojedincima unutar naših zajednica.

Tiskan priručnik za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2026.