Papa je rekao novinarima da, ako postoji jedna knjiga koja bi ljudima pomogla da shvate tko je on, a da ju nije napisao sveti Augustin, to bi bila knjiga „Bog nadohvat duše“ brata Lovre od Uskrsnuća, karmelićanina iz 17. stoljeća.
Tijekom konferencije za novinare tijekom leta iz Bejruta za Rim, novinar je pitao papu Lava XIV. što je najteži dio papinstva – „krivulja učenja“, kako ju je nazvao – i što je osjećao tijekom konklave kada je postalo jasno što se događa.„“
S osmijehom je Papa podsjetio sve da je „sve u Božjim rukama“, prije nego što je podijelio nešto duboko osobno iz svoga duhovnoga života.
„Jedan od vas – njemački novinar – pitao me neki dan da navedem knjigu, osim svetog Augustina, koja bi ljudima mogla pomoći razumjeti tko je Prevost. Ima ih nekoliko, naravno, ali jedna od njih je knjiga pod naslovom „The practice of the presence of God“ (Bog nadohvat duše) brata Lovre.
Papa Lav XIV. / Foto: Vatican Media
To je vrlo jednostavna knjiga, koju je napisao autor koji čak ni svoje prezime nije naveo — brat Lovro. Čitao sam je prije mnogo godina i ona opisuje način molitve i življenja duhovnog života u kojem se čovjek potpuno predaje Gospodinu i dopušta Njemu da vodi. A ako želite znati nešto o meni, to je moja duhovnost već mnogo godina.“
„Bog nadohvat duše“ okuplja spise časnog brata Lovre od Uskrsnuća (1614.–1691.), karmelićanskog laika iz 17. stoljeća koji je Boga nalazio posvuda: u molitvi, u najskromnijim zadacima i u jednostavnosti svakodnevnoga života. Njegov put bio je put poniznosti, žive vjere, potpunog predanja Gospodinu i trajnog zajedništva s Njim.
To je upravo srce duhovnosti pape Lava XIV.:
„U najvećim izazovima – od terorizma u Peruu do neočekivanih misija na koje sam bio pozvan – uvijek sam se predavao Bogu. I to je poruka koju dijelim sa svima: uzdati se u Boga i dopustiti Mu da vodi.“
Tko je brat Lovro od Uskrsnuća – Nicolas Herman?
Foto: Karmel.hr
O Nicolasovoj obitelji i školovanju u ruralnom okruženju zna se vrlo malo, ali je jedan događaj presudno obilježio njegov život: u osamnaestoj godini, kontemplirajući ogoljelo drvo i proljetno buđenje prirode, doživio je snažan osjećaj Božanske Prisutnosti i Providnosti. To iskustvo probudilo je u njemu novu svjetlost vjere i trajno se utisnulo u njegovu dušu.
U „borbi za život“ preživio je dug i strašan rat, mnoge tjeskobe, siromaštvo i glad, te upoznao vlastitu ljudsku slabost i grijehe, poput sv. Terezije od Isusa. Kao vojnik, ranjenik, emigrant i radnik ponovno je nalazio plamen Božje prisutnosti koji je iskusio u mladosti. Usred svijeta u njemu se oblikovala duša kršćanina i karmelićanina, otvorena Bogu, njegovoj milosti i volji.
U Parizu je upoznao žarku zajednicu bosonogih karmelićana iz samostana sv. Josipa te im se s 26 godina pridružio kao brat laik, primivši habit dva mjeseca kasnije. Habit laika tada je bio još„ jednostavniji“, a laici su imali „podređeniji“ položaj: sjedili su u stražnjem dijelu blagovaonice i kora, nisu sudjelovali u Časoslovu niti imali pravo glasa na kapitulu. S 28 godina dao je vječne zavjete kao brat laik, pozvan na pobožnost, jednostavnost, vjernost i rad.
Brat Lovro od Uskrsnuća obavljao je mnogo manualnog rada: bio je kuhar velike zajednice, postolar, služio je pri misama, obavljao razne zadatke izvan samostana, pa čak i prosio milostinju kada je trebalo.
U bratu Lovri otkriva se inteligentan i nadasve častan čovjek. Ima pronicav duh i ide u bit. Njegov se nauk temelji kako na vjeri, tako i na dubokom iskustvu Boga; njegova riječ je jednostavna ali uvjerljiva; sve što veli uvijek je smisleno i značajno; kao što i sam kaže, ponekad je konzultirao „knjige“, jer nikada nije propuštao hraniti se duhovnim štivom, piše Karmel.hr.
Brat Lovro prenosio je kroz svoje spise snažna i zrela uvjerenja.