Toplim obrokom i prigodnim druženjem te molitvom krunice na Kamenitim vratima humanitarna udruga „Savao“ proslavila je dan svoga osnutka i svetkovinu sv. Petra i Pavla. Nadahnuti riječima sv. Majke Terezije kako biti siromašan ne znači samo biti gladan kruha već osjećati neutaživu glad za ljudskim dostojanstvom, ova Udruga neumorno izlazi na zagrebačke ulice i ide u susret čovjeku u potrebi. Za Hrvatsku katoličku mrežu o iskustvu susreta s beskućnicima posvjedočili su članovi i volonteri Udruge.
Udruga „Savao“ humanitarna je udruga koja pomaže potrebitim i marginaliziranim osobama s ruba društva. U središtu je njihova rada pružanje pomoći beskućnicima na ulici, a uz to brinu i za nekoliko potrebitih obitelji. U planu im je i osnivanje kuće za rehabilitaciju beskućnika. Predsjednik Zvonko Jambrešić istaknuo je kako je ideja o osnivanju udruge koja bi pomagala beskućnicima nastala prije mnogo godina, no bilo je potrebno određeno vrijeme da se ideja ostvari.
„S tom smo idejom 2017. došli kod sestara Misionarki ljubavi i zajedno smo molili. Plod molitve bilo je osnivanje ove Udruge i to na svetkovinu svetog Petra i Pavla 29. lipnja iste godine“, rekao je predsjednik Udruge.
„Svakog se utorka i petka u 18:30 sati sastajemo u samostanu Misionarki ljubavi u Jukićevoj ulici gdje pripremamo sendviče, kavu i čaj. U 20 sati odlazimo na Glavni željeznički kolodvor gdje dijelimo hranu i prikupljene donacije odjeće potrebitima. Družimo se s njima i razgovaramo, želimo im biti blizu i odgovoriti na njihove potrebe“, istaknuo je Zvonko Jambrešić.
Beskućnici su one osobe koje naše društvo ne prepoznaje. Osobe čija lica, imena, riječi, talenti i životne priče nisu važne. Mi im želimo pokazati da su nama važni!
U radu Udruge kao volonteri pomažu bogoslovi franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Siniša Pucić i fra Antun Babić. Nadahnuti osobom i djelom sv. Franje, koji je u susretu s gubavcem prepoznao Krista, pozvani su služiti siromašnima i odbačenima.
„Sveti Franjo je u gubavcu susreo čovjeka koji mu je bio odbojan i koji mu se gadio, ali kroz kojeg je trebao sam sebe pobijediti. Mi pobjeđujemo sami sebe tako što dajemo svoje vrijeme za druge. U spontanom razgovoru susrećemo gubavce današnjih dana. To su one osobe koje naše društvo ne prepoznaje. Osobe čija lica, imena, riječi, talenti i životne priče nisu važne. Mi im želimo pokazati da su nama važni i u duhu sv. Franje darivati im same sebe – to je najbolje što možemo“, naglasio je fra Siniša.
Fra Antun svjedoči kako Krista u beskućnicima susreće kroz njihovu patnju i odbačenost od ljudi i sustava.
„Neki od njih priznaju kako su sami krivi za situaciju u kojoj se nalaze, no mi smo dužni pružiti im ruku. Oni tu ne dolaze samo zbog sendviča i kave. Sjećam se kako je prije nekih mjesec dana nakon razgovora jedan čovjek trčao za nama kako bi nam zahvalio što smo tu za njih. Oni su željni razgovora i naše prisutnosti“, rekao je naš sugovornik.
Pred Bogom smo svi jednaki!
Mario Karakaš član je Udruge, a odnedavno obnaša i funkciju tajnika. Svjedoči kako je imao brojne predrasude prema beskućnicima koje su u susretu i druženju s njima nestale. „Gospodin je prisutan ovdje među nama. Uči nas strpljivosti i mudrosti, uči nas pružiti ljubav čovjeku. Pred Bogom smo svi jednaki“, istaknuo je Mario.
Volonter Lovro Mudrinić u Udrugu je došao preko Studentskog katoličkog centra. Zahvalan je što ima priliku biti dio ove priče te svjedoči kako je zbog iskustva susreta sa siromasima u duhovnome smislu bogatiji čovjek.
„Volontiranje u Udruzi otvorilo mi je oči za beskućnike. Oni su otvoreni, topli i dobri ljudi. Kroz služenje njima, ja puno više dobivam nego oni“, zaključio je Lovro.