Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti! (Lk 17, 10)

Liturgija dana (11. studenog):

Prvo čitanje:

Mudr 2, 23 – 3, 9

Očima se bezbožnika čini da umiru, ali oni su u miru.

Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost,
i učinio ga slikom svoje vječnosti.
A đavolovom je zavišću ušla smrt u svijet,
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.
A duše su pravednika u ruci Božjoj,
i njih se ne dotiče muka nikakva.
Očima se bezbožničkim čini da oni umiru,
i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;
i to što nas napuštaju kao propast,
ali oni su u miru.
Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni,
nada im je puna besmrtnosti.
Za malo muke zadobili su dobra velika,
jer Bog ih je stavio na kušnju
i našao da su ga dostojni.
Iskušao ih je kao zlato u taljici
i primio ih kao žrtvu paljenicu.
Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati,
te će vrcati kao iskre u strnjici.
Sudit će pucima i vladati narodima,
i Gospodin će kraljevati nad njima uvijeke.
Koji se u nj ufaju, spoznat će istinu,
i koji su vjerni, bit će u ljubavi s njim,
jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.

Psalam:

34, 2 – 3. 16 – 19

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Oči Gospodnje gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.

Evanđelje:

Lk 17, 7 – 10

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Matko Filipović, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu:

Pred nas je stavljena životna situacija karakteristična za ambijent i okolnosti u kojima čitamo Evanđelje – pred nama se oslikava lik gospodara i lik sluge te njihov međusobni odnos. Služba sluge odražava i njegovo poslanje, mjesto njegova služenja, mjesto vršenja svakodnevnih zaduženja – stoga je sasvim razborito promatrati toga slugu u kontekstu služenja.

Sluga koji ne služi više nije sluga, čovjek koji ne čini svoje svakodnevne dužnosti gubi svoj smisao.

Isus kroz ovu evanđeosku epizodu ne pokušava u nas usaditi duh nezahvalnosti već upravo suprotno – označava kako je čovjekovo služenje i poslanje prilika na kojoj smo pozvani zahvaliti; nasuprot tome stoje čovjekove želje i potrebe za afirmacijom koju nastoji dobiti oduševljenjem drugih s obzirom na njegova djela služenja.

Time se sustav vrijednost sasvim okreće i za služenje koje je samo po sebi milost i prilika za koju treba zahvaliti Bogu što nam ju je darovao, kao ljudi smo nerijetko gladni za dodatnim potvrdama okoline.