Svetkovinu Krista Kralja uveo je papa Pio XI. enciklikom Quas primas, 11. prosinca prije točno 100 godina, a slavljena je na posljednju nedjelju u listopadu.

Reformom liturgijskog kalendara nakon Drugog vatikanskog sabora odlučeno je da će se Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja od 1969. slaviti na posljednju nedjelju u liturgijskoj godini, prije početka došašća. 

Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Otk 22, 12 – 13

Danas, kao i prije 100 godine, svetkovinom Krista Kralja Crkva želi podsjetiti kršćane, kao i poslati poruku cijelome svijetu, da je Isus Krist Kralj i Vladar ne samo katolika i kršćana, nego svih ljudi, cijelog svijeta i svih stvorenja, Gospodar ljudske povijesti, Onaj koji je Prvi i Posljednji.

Proslava svetkovine Krista Kralja donosi nadu i utjehu svima pogođenima nepravdama, ratovima, siromaštvom, kao i žrtvama različitih ideologija: komunizma, kapitalizma, liberalizma koji su se ubrzano širili na početku 20. stoljeća do današnjega relativiziranja vrijednosti, rodne ideologije i kulture smrti.

Kraljevstvo mira

Sve dok pojedinci i države odbijaju pokoriti se vladavini našeg Spasitelja, neće biti stvarno nade za trajni mir među narodima.

Ljudi moraju tražiti mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu.

U Kraljevstvu Kristovu, to jest, činilo nam se da se mir ne može učinkovitije obnoviti niti učvrstiti na čvršćem temelju nego obnovom Carstva Gospodina našega. 

Kralj srca

Odavno je uobičajen običaj davati Kristu metaforički naziv „Kralj“, zbog visokog stupnja savršenstva kojim nadmašuje sva stvorenja.

Stoga se kaže da vlada „u srcima ljudi“, kako zbog oštrine svog intelekta i opsega svog znanja, tako i zato što je on sama istina, i od njega istinu mora poslušno prihvatiti cijelo čovječanstvo.

On vlada i u voljama ljudi , jer je u njemu ljudska volja bila savršeno i potpuno poslušna svetoj Božjoj volji, a nadalje, svojom milošću i nadahnućem, on tako podređuje našu slobodnu volju da nas potiče na najplemenitije napore.

On je Kralj srca i zbog svoje „ljubavi koja nadilazi svako znanje“.

 I svog milosrđa i dobrote koje privlače sve ljude k njemu, jer nikada nije bilo poznato, niti će ikada biti, da čovjek bude toliko i tako univerzalno voljen kao Isus Krist. 

Krist Svevladar, Aja Sofija/ Foto: Wikimedia Commons

Kralj naroda

Ne čitamo li u cijelom Svetom pismu da je Krist Kralj?

On je onaj koji će doći od Jakova da vlada, kojeg je Otac postavio za kralja nad Sionom, svojom svetom gorom, i koji će imati narode za svoju baštinu i krajeve zemlje za svoj posjed.

Knez mira

Svjedočanstvo proroka je još obilnije.

Izaijino je dobro poznato:„Jer dijete nam se rodilo, sin nam je dan, i vlast je na njegovu ramenu, i ime će mu biti Divni, Savjetnik, Bog Silni, Otac budućeg svijeta, Knez mira. Njegovo će se carstvo umnožiti i miru neće biti kraja.

On će sjediti na prijestolju Davidovom i nad svojim kraljevstvom da ga utvrdi i ojača sudom i pravdom, od sada pa dovijeka.“

S oblacima nebeskim

Tako i Daniel, koji najavljuje kraljevstvo koje će Bog nebeski osnovati, „koje se nikada neće uništiti, već će stajati zauvijek“.

I opet kaže:„Gledao sam, dakle, u noćnom viđenju, i gle!

Jedan kao Sin Čovječji dolazi s oblacima nebeskim.

I dođe čak do Pradavnoga: i oni ga dovedoše pred njega. I dade mu moć i slavu i kraljevstvo; i svi narodi, plemena i jezici služit će mu.

Njegova moć je vječna moć koja se neće oduzeti, i njegovo kraljevstvo neće biti uništeno.“

Kip Krista Otkupitelja na brdu Corcovado u Rio de Janeiru/ Foto: PIXSELL/Igor Kralj

Kralj Crkve

Stoga je zasigurno bilo ispravno, s obzirom na opće učenje svetih knjiga, da Katolička Crkva, koja je kraljevstvo Kristovo na zemlji, određeno da se proširi među svim ljudima i svim narodima, sa svakim znakom štovanja pozdravlja svog Stvoritelja i Utemeljitelja u svojoj godišnjoj liturgiji kao Kralja i Gospodina, i kao Kralja kraljeva. 

Krist kao naš Otkupitelj otkupio je Crkvu cijenom vlastite krvi.

Kao svećenik prinio se i nastavlja se prinositi kao žrtva za naše grijehe. Nije li onda očito da njegovo kraljevsko dostojanstvo na neki način sudjeluje u objema ovim službama?

Kralj svih ljudi

S druge strane, bila bi teška pogreška reći da Krist nema nikakvu vlast u građanskim poslovima, budući da je, na temelju apsolutnog carstva nad svim stvorenjima koje mu je Otac povjerio, sve u njegovoj vlasti. 

Tako carstvo našeg Otkupitelja obuhvaća sve ljude. Da upotrijebimo riječi našeg prethodnika, pape Lava XIII.:

„Njegovo kraljevstvo obuhvaća ne samo katoličke narode, ne samo krštene osobe koje su, iako pravom pripadaju Crkvi, zalutale zabludom ili su od nje odvojene raskolom, već i sve one koji su izvan kršćanske vjere; tako da je doista cijelo čovječanstvo podložno vlasti Isusa Krista.“

On je autor sreće i istinskog blagostanja za svakog čovjeka i za svaki narod.

Jer je narod sretan kada su sretni njegovi građani. Što je drugo narod nego skup ljudi koji žive u slozi?

Ako, dakle, vladari naroda žele sačuvati svoju vlast, promicati i povećati blagostanje svojih zemalja, neće zanemariti javnu dužnost poštovanja i poslušnosti Kristovoj vladavini.