Ivan Henrik Newman prve 44 godine života proveo je kao anglikanac. Obratio se i primljen je u Katoličku Crkvu 8. listopada 1845. godine. Do konca života svjedočio je da nikada nije požalio niti posumnjao da je pronašao pravu istinu u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Papa Lav XIV. proglasio ga je novim crkvenim naučiteljem i suzaštitnikom katoličkog obrazovanja.
„Katolik sam – zato što je naš Gospodin uspostavio Crkvu.“ (20. listopada 1869.)
Obraćenje je kao ulazak u luku poslije nevere
„Otkako sam postao katolik, ja naravno nemam druge povijesti svojih vjerskih nazora o kojoj bih pripovijedao.
Kada to kažem, ne mislim reći da sam umrtvio svoj razum ili da sam odustao od razmatranja teoloških pitanja, nego to da nisam imao nikakvih mijena koje bih zabilježio i da nisam imao u svomu srcu tjeskobe bilo koje vrste.
Od tada sam savršeno miran i zadovoljan, nijednom nisam ni u što posumnjao.
Nisam bio svjestan, u vezi sa svojim obraćenjem, nijedne promjene, umne ili moralne, koja bi prodrla u moju svijest. Nisam u svijesti osjećao da sam stekao čvršću vjeru u temeljne istine Objave ili da više vladam sobom, nisam imao više žara.
Bilo je to poput ulaska u luku nakon nevere i moja radost zbog takva rezultata traje neprekidno do danas.“
(Godine 1864.)
Sikstinska kapela / Foto: Vatican Media
Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu
„A razlog zbog kojega sam postao katolik bio je taj što je sadašnja Rimokatolička Crkva jedina Crkva koja nalikuje, a ona veoma nalikuje prvobitnoj Crkvi.“
(30. kolovoza 1869.)
„Savįetujem vam da svakako postanete katolikinjom pod jednim uvjetom – ako možete svjesno i iz dubine srca reći:
Vjerujem da sveta Rimokatolička Crkva jest jedno i jedino Stado Kristovo i Arka Spasenja i vjerujem da je sve što ona poučava, što je poučavala i što će poučavati riječ Božja koju je naš Gospodin povjerio svojim apostolima na samu početku.
Što se mene tiče, Bogu hvala, nisam nikada, ni jedan jedini put posumnjao u to otkako sam postao katolikom i nikada nisam imao ni najmanju, ma i najprolazniju, želju vratiti se Anglikanskoj crkvi niti sam požalio što sam je napustio“
(3. studenog 1870.)
kardinla u konklavi/ Foto: Vatican Media
Nikada se nisam pokolebao
Od dana kada sam postao katolik do danas – bit će tomu uskoro trideset godina – nisam ni na trenutak posumnjao u to da je Rimska zajednica ta Crkva koju su apostoli ustanovili na Pedesetnicu.
Niti sam se u bilo kojemu trenutku nakon 1845. pokolebao u svojoj uvjerenosti da je moja očita obveza pridružiti se Katoličkoj Crkvi, kao što sam joj se i pridružio, osjećajući u svojoj savjesti da je ona od Boga.
Osobe i mjesta, događaji i životne okolnosti koje čine prve četrdeset i četiri godine moga života duboko su se urezale u moje sjećanje i moje osjećaje, dapače, morao sam veće kušnje i ono što me na različite načine pogađalo podnijeti više kao katolik nego kao anglikanac, no nikada se ni na trenutak nisam poželio vratiti, nikada nisam prestao zahvaljivati svome Stvoritelju na milosti kojom me osposobio za tu veliku promjenu i On nikada nije dao da se osjetim od njega napuštenim, ili tjeskobnim, ili da imam bilo kakve muke s religioznošću.“
(23. srpnja. 1875.)
Bazilika sv. Petra / Foto: Pixabay
Crkva je učiteljica poslana od Boga
„I sada ćete mi, braćo moja, vi koji niste katolici, najvjerojatnije reći…kako moraš biti vrlo siguran da je Crkva od Boga prije nego što joj se pridružiš.
Istinu govorite.
Nitko ne bi trebao pristupiti Crkvi prije no što je čvrsto nakanio slušati njezinu riječ u svim pitanjima nauka i morala, i to na temelju toga što ona dolazi izravno od Boga Istine…
U svomu razumu budite uvjereni da je Katolička Crkva učiteljica od Boga poslana, i to je dovoljno.
Ne želim da joj se pridružite dok niste u to uvjereni.
Ako ste djelomično uvjereni, molite za punu uvjerenost i čekajte dok je ne dočekate. Istina je da je dobro pristupiti žurno, no bolje polagano nego nepromišljeno; ta ponekad kao što poslovica kaže, što više žuriš, sporije stižeš. Samo uvjerite sebe da odgoda ne dolazi ni od koje vaše slabosti koju ne biste mogli popraviti…“
(30. rujna 1849.)
Izvor: John Henry Newman, Misli o kršćanskoj vjeri, Verbum, Split, 2008., s dopuštenjem izdavača