Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u nedjelju, 12. listopada, euharistijsko slavlje u Župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu i tom prigodom krstio Iliju, šesto dijete obitelji Duspara te Petra iz obitelji Šop.
Biskup Šaško u homiliji je istaknuo da se desetorica gubavaca nisu smjela približiti, no daljina nije spriječila Isusa da ih čuje i vidi, kao ni da im uputi ono neočekivano što govori:
„Svima nama Isus kaže: Ustani, kreni! Naši životi trebaju malo naše vjere i pouzdanje, poput proroka Ilije koji je vjerovao u Božju riječ. To je pouzdanje zagledano u Božju ljubav i vječnost.“
Prorok Izaija prorokuje da će Djevica roditi Spasitelja, ali prorok nikada nije vidio rođenje Mesije.
On u svom srcu već vidi buduće i raduje se, vidi nadu jer vjeruje i ljubi.
Foto: Ana Novak
Bog je Abrahamu govorio o velikom potomstvu i on vjeruje, premda nije bilo vanjskih pokazatelja. Vjeruje do kraja, čak i u onim trenucima kada je stavljen na kušnju da daruje svog jedinca. Abraham u svojoj vjeri vidi dalje od kušnje“, rekao je biskup Šaško.
„Zahvaljujući obitelji Duspara, zahvaljujući Gospodinu za sve vas, za župnu zajednicu i za našu vjeru, nadu i ljubav, ovdje iznova poniremo u darovno otajstvo svoje stvorenosti, svoje povezanosti i Bogom.
Otajstvo je dar koji mi, osobito nedjeljom, živimo u jednostavnosti svojih slabosti, svojih ranjenosti i svojih oduševljenja i nadanja“, rekao je biskup Šaško.
Foto: Ana Novak
Biskup je istaknuo da ne zaborave da su ne samo čudesna stvorenja, nego i kršćani koji slave otajstvo rođenja, smrti i uskrsnuća – proroci i nositelji otajstva vječnosti od kojega živi svijet i bez kojeg nada ne bi imala smisla.
Ime svetog Ilije za današnjeg krštenika ime je iznimnog proroka čije nas jasnoća, predanost, sigurnost i neumornost zadivljuju.
Prorok Ilija ostao je zapamćen kao glasni borac protiv krivovjerja, s potpunim pouzdanjem u Boga i s jasnim ciljem. Bio je posve odan svom poslanju. Međutim, biti prorok u sebi krije i proročku muku, koja ima svoje trenutke patnje i tjeskobe“, naglasio je propovjednik.
Foto: Ana Novak
„Za kraj, Evanđelje govori kako se iz bolesti, potrebe i nedostatak može roditi pouzdanje, dar i zahvalnost, snaga i plodovi preobrazbe. Sve započinje molitvenim vapajem: ‘Isuse, smiluj mi se!’ To je i poticaj za sve nas: svoju čežnju i muku pretočimo najprije u molitvu.
Molitvom se otvaramo otajstvu, početku kojim Bog svojim Duhom po našoj vjeri čini velika djela“, zaključio je mons. Šaško.