U propovijedi na misi povodom Jubileja marijanske duhovnosti, slavljene na Trgu svetoga Petra, u nedjelju, 12. listopada, Papa je potaknuo vjernike da se oslobode titula i „medalja“ koje skrivaju „velike slabosti“, kako bi ponovno otkrili ono što je papa Franjo nazvao „revolucijom nježnosti“, izvijestio je Vatican News.

Jubilej marijanske duhovnosti / Foto: Vatican Media

„Čuvajmo se svakog iskorištavanja vjere, koje bi moglo one koji su drugačiji – često siromašni – pretvoriti u neprijatelje, u ‘gubavce’ koje treba izbjegavati i odbaciti.“

U himnu ‘Veliča’, Marija pjeva o novom svijetu. Vjeri dalekoj od iskorištavanja koje iskrivljuje one koji su „drugačiji“, pretvarajući u neprijatelje one koje muči siromaštvo. Ona pjeva o milosti besplatne ljubavi, lišene titula i „medalja“, često nošenih samo kako bi sakrile „velike slabosti“. Dopustiti da njezin glas dopre do nas znači iskusiti „revoluciju nježnosti“, vrlinu snažnih ljudi koji ne trebaju zlostavljati druge da bi se osjećali važnima, izvan oblika pobožnosti koji veze lišavaju njihove topline.

Papa je u razmišljanju krenuo od liturgijskih čitanja. „Spominji se Isusa Krista“, poticaj je koji Pavao, „okovan poput zločinca“, upućuje Timoteju: preporuka da Krista postavimo kao horizont svake duhovnosti, ne lišavajući ga njegove povijesti, njegova križa.

Ono što mi smatramo pretjeranim i razapinjemo, Bog uskrsava jer ne može zanijekati samoga sebe. Isus je Božja vjernost, Božja vjernost samome sebi.

Vrhunac je toga nedjeljno slavlje, koje svaki novi tjedan otvara u svjetlu njegova uskrsnuća od mrtvih“. Svaka nedjelja, dakle, svakog vjernog kršćanina čini ispunjenim gorućom uspomenom na Isusa, njegovim osjećajima i mislima.

Odlomak iz Druge knjige o kraljevima govori o ozdravljenju od gube Naamana, zapovjednika vojske aramejskoga kralja, nakon što je sedam puta uronio u rijeku Jordan, prema Elizejevoj riječi.

I papa Franjo je primijetio, prisjetio se papa Lav XIV., koliko je Naamanova priča i danas „prodorna“ i aktualna. Njegov oklop zapovjednika, izvor prividne slave, zapravo je oklop koji skriva krhko, ranjeno, bolesno čovještvo.

Katkada su veliki darovi oklop koji pokriva velike slabosti.

„Tu kontradikciju često pronalazimo u vlastitom životu: katkada su veliki darovi oklop koji pokriva velike slabosti. Da je Naaman nastavio samo skupljati medalje kako bi ukrasio svoj oklop, na kraju bi ga guba pojela: naizgled živ, da, ali zatvoren i izoliran u svojoj bolesti.“

Manje titula, kako bismo shvatili da je ljubav sama milost

Isus nas oslobađa od te opasnosti: rođen je i umro gol, nudi svoje darove ne tražeći priznanje, kao što se događa u odlomku iz Evanđelja pročitanom tijekom mise. Od deset ozdravljenih gubavaca, samo jedan, Samarijanac, čini se da shvaća da je spašen i vraća se Isusu, padajući ničice pred njegove noge.

Možda što manje titula imamo, to jasnije shvaćamo da je ljubav besplatna. Bog je čisti dar, sama milost, ali koliko nas glasova i uvjerenja može i danas udaljiti od te gole i snažne istine!

„Marijanska je duhovnost upravo u službi te istine, jednostavne koliko i bitne“, napomenuo je Papa.

Papa Lav XIV. pred originalnim kipom Gospe Fatimske / Foto: Vatican Media

Pobožnost prema Mariji uči nas vraćati se Isusu i otkriti njegovu prisutnost u događajima svakodnevnog života. Marijanska nas duhovnost uranja u stvarnosti opjevane u himnu ‘Veliča’:

Pomaže nam vidjeti ohole raspršene u mislima svoga srca, moćne svrgnute s prijestolja, bogate otpuštene praznih ruku. Obvezuje nas da gladne napunimo dobrima, da uzvisimo ponizne, da se sjetimo Božjega milosrđa i da se uzdamo u snagu njegove ruke.

Gubavci koji, jednom ozdravljeni, ne osjećaju potrebu zahvaliti, ​​upozorenje su svakom vjerniku: Božja milost može doći do nas i ne pronaći odgovor. Može nas izliječiti, i ne zahvatiti nas iznutra.

„Doista“, upozorio je Papa, „postoje oblici pobožnosti koji nas ne vežu za druge i uspavljuju naše srce. Marija hodi iza Isusa, a on ide prema svakom ljudskom biću, posebno onima koji su pogrešno smatrani „neprijateljima“: upravo siromašnima, ranjenima, grješnicima. ‘Gledati Mariju znači spominjati se’, kako je papa Franjo napisao u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium, ‘revolucionarne snage nježnosti i ljubavi’.“

„U njoj vidimo da poniznost i nježnost nisu vrline slabih, već jakih, koji ne trebaju zlostavljati druge da bi se osjećali važnima. Gledajući je otkrivamo da je ona koja je hvalila Boga jer je ‘moćne zbacio s prijestolja’ i ‘bogate otpustio praznih ruku’ ista ona koja daje toplinu doma našoj potrazi za pravednošću.“

Promicati pučke pobožnosti

„Na kraju, svijet je žedan mira i pravednosti“, primijetio je Papa te potaknuo da održavamo živom kršćansku duhovnost, pučku pobožnost prema mjestima i događajima koji su zauvijek promijenili lice zemlje. „Čineći to moći ćemo potaknuti snagu obnove i preobrazbe, ali i doživjeti vrijeme obraćenja i obnove, promišljanja i oslobođenja.“