Apoftegma: 

U zbirci apoftegmata, Abba Kasjan ispričao je jednu priču o tome kako je jedan Abba posjetio jednoga pustinjaka koji je ničim izazvan čekićem mrvio veliku kamenu stijenu.

Abba je primjetio kako je iza pustinjaka stajao demon i poticao ga na taj rad.

Kada bi se pustinjak želio odmoriti, tada bi demon, kao nazornik robova, gledao ga, a pustinjak bi se odmah vratio na posao. Kada ga je Abba pitao: „Brate, što radiš?”, on je odgovorio: „Još nismo dosta usitnili kamenu stijenu.”

Abba je na to odgovorio:

Dobro si odgovorio, u množini, jer uistinu ne radiš sam, ali taj, koji te potiče na rad, nije tvoj prijatelj.

Pustinja / Unsplash

Komentar:

Abba Kasijan u ovom primjeru govori o tome da se u životu možemo natjerati raditi čak i stvari koje prekoračuju naše snage i mogućnosti, ali istovremeno takve radnje nas umrtvljuju i gubimo u njima smisao života.

Isto tako, čovjek bi radije nešto radio nego se molio.

U iscrpljenosti nakon besmislenih poslova, čovjek nema više snage ni za što, a kamoli za molitvu.

Razlučivanje, razboritost i objektivno gledanje na život, kao i blagost prema sebi i drugima karakteriziralo je pustinjske oce, zaključuju pavlini.