U Mariboru se Marica Stanković upoznala i s obnoviteljskim nastojanjima krčkog biskupa Antuna Mahnića.

Bl. Ivan Merz je bio zauzet nositelj katoličke obnove u hrvatskom orlovstvu. I Marica je kao i Merz bila članica Marijine Kongregacije. Oduševila se za kršćanske ideale i punim se zanosom uključila u organizirano katoličko gibanje.

Marica Stanković / Foto: HKM

Bl. Merz je službenici Božjoj Marici Stanković bio stariji brat i brižan učitelj koji je bdio nad njezinim duhovnim napretkom i poticao ga. Geslo joj je bilo:

Za Krista, za Crkvu, za duše.

Dok je Merz bio živ usmjeravao ju je i hrabrio. Nakon njegove smrti ona je ostvarila dio njegovih planova. Godine 1938. osnovala je žensku granu svjetovnoga instituta Suradnica Krista Kralja. Bl. Merz je planirao osnovati najprije mušku granu svjetovnoga instituta, a kasnije kada se ova ustali, namjeravao je osnovati i žensku granu.

Svečana misa i prijenos tijela bl. Ivana Merza / Foto: Ivanmerz.hr

O tome svjedoči sačuvano pismo, koje je Merz uputio o. Petru Perici, da je zamislio osnovati muški svjetovni institut po uzoru na talijansku Operu. Već su bili dogovorili i osmodnevne duhovne vježbe koje su trebale biti početak ostvarenja takve zamisli. Međutim smrt ga je spriječila da to provede u djelo. Umro je u dobi od 32 godine.

U knjizi „Mladost vedrine“ Marica Stanković opisuje hodočešće orlica u Vječni grad 1926. godine.

Piše da je skupinu od 50 Orlica predvodio šibenski biskup mons. Jerolim Mileta, a priključili su im se duhovnici organizacija don Ante Radić, dr. Josip Gunčević, o. dr. Bono Burić, o. Ambroz Vlahov, dr. Marko Klarić i o. Ivan Tomašević. Dodaje da je s njima putovao i Ivan Merz, koji je išao na kongres katoličkih novinara.

Orlovi u Rimu 1925. / Foto: Postulatura bl. Ivana Merza

Pridružilo im se i nekoliko Orlova, među kojima poznati orlovski radnik iz Splita Dalibor Pušić te da su 1925. godine bili u Rimu hrvatski Orlovi, pa da ni Orlice nisu htjele zaostati. Marica piše dalje:

„Dr. Merz užgao je u nama žarku ljubav prema Papinstvu, i mi smo željele što prije vidjeti Isusa na zemlji.“ O nazivu Filia Petri kaže: „Taj naziv dao je našoj djevojci dr. Ivan Merz. Svaka Križarica treba da je Filia Petri!“ Kći Petrova! Kći apostolskog prvaka! Kći Crkve!“

Tko je Marica Stanković?

Službenica Božja Marica Stanković rođena je 31. prosinca 1900. u obitelji oca Fabijana i majke Terezije, rođene Škvorc. Školovala se kod sestara milosrdnica u Zagrebu gdje je završila osnovnu i učiteljsku školu. Zatim je završila i Višu pedagošku školu. Radila je kao profesorica u više škola diljem Hrvatske.

Marica Stanković sa svojim razredom, Zagreb 1938-1939.

Pisala je i objavljivala svoje članke u školskim časopisima, naročito u listu za žensku mladež Za vjeru i dom. Neumorno je putovala po gradovima i selima, gdje je organizirala i držala predavanja i govore. Za svoje djelo dobila je visoko crkveno priznanje Pro Ecclesia et Pontifice-Za Crkvu i Papu.

Nakon Drugoga svjetskog rata našla se na udaru komunističkih vlasti, osobito nakon što je 2. lipnja 1945. godine javno ustala na obranu nadbiskupa zagrebačkog bl. Alojzija Stepinca.

Uhićena je 1. rujna 1947. godine i osuđena na pet godina zatvora, koju je u cijelosti odslužila u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi. Teško izmučena i oboljela, uspjela je uz podršku nadbiskupa Stepinca uskladiti svoj Institut s novim crkvenim propisima i doživjeti 1953. godine crkveno odobrenje.

Preminula je 8. listopada 1957. godine s rječima na usnama: „Dosta mi je Tvoja milost!“ Pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Otvoren je postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. Sjećamo je se 8. listopada, na dan njezinog preminuća. Nadamo se skorom njezinom uzdignuću na oltar da je možemo častiti kao još jednu hrvatsku blaženicu.