Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu. (Lk 18, 7)

Liturgija dana (19. listopada):

Prvo čitanje:

Izl 17,8-13

Dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali.

U one dane: Dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jošui: »Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci.« Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zapodjene borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon otežaše. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede na nj, a Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod

Psalam:

121,1-8

Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.

K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.

Gospodin je čuvar tvoj,
Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!
Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.

Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka!

Drugo čitanje:

2Tim 3,14 – 4,2

Da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.
Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.

Evanđelje:

Lk 18,1-8

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuće Isusovo – Subotica i pročelnik Tiskovnog ureda Subotičke biskupije za hrvatski jezik

U ovom odlomku, Isus svojim učenicima pripovijeda prispodobu koja nosi vrlo jasnu poruku: „valja svagda moliti i nikada ne sustati.“ Luka je jedini evanđelist koji ovu prispodobu bilježi, a to čini u kontekstu Isusova govora o Kraljevstvu Božjem i o vremenu njegova dolaska.

U središtu pripovijesti nalaze se dvije figure – nepravedni sudac i udovica – likovi suprotnih karakteristika i društvenog statusa, ali upravo kroz njih Isus progovara o Božjoj pravednosti, ustrajnosti u molitvi i istinskoj vjeri.

Sudac iz ove prispodobe prikazan je kao bešćutan i sebičan čovjek. Otvoreno se kaže da se Boga ne boji i za ljude ne mari, što u biblijskom jeziku znači da mu nedostaje i duhovna i moralna osnova za vršenje pravednosti. On ne pokazuje ni ljubav ni poštovanje ni prema Bogu ni prema čovjeku – što su temelji Zakona.

Nasuprot njemu stoji udovica – simbol slabih, nezaštićenih i često potlačenih. U starozavjetnoj tradiciji, udovice su bile pod posebnom Božjom zaštitom, a pravednost se često mjerila odnosom prema siromašnima, strancima i udovicama. Ova udovica, iako u društvu bez položaja i utjecaja, ima jedno oružje – ustrajnost.

Zamislite osobu koja svaki dan dolazi pred vrata neke institucije i traži svoje pravo. Dolazi ujutro, dolazi popodne. Nikada ne odustaje. U današnjem društvu, takva osoba često bude odbačena kao “dosadna”. No u Božjem kraljevstvu – takva osoba je junak vjere.

Danas nam Isus pokazuje upravo takvu osobu i poziva nas da se u njezinoj upornosti prepoznamo i mi. Ona dolazi neprestano i moli da je sudac obrani od njezina tužitelja. Iako sudac dugo odbija, na kraju popušta – ne iz suosjećanja ili pravednosti, nego iz dosade, jer mu, kako kaže, “dodijava”.

Isus zatim poziva slušatelje da usporede: ako čak i nepravedni sudac ustupa pred upornošću, koliko više će Bog, koji je sama pravednost i ljubav, uslišiti one koji ga dan i noć zazivlju? Bog nije poput ovog suca – on ne treba biti nagovaran, već s ljubavlju čeka molitvu svojih vjernih. Ipak, Isus ne završava prispodobu tek riječima o Božjoj pravednosti, već postavlja jedno duboko i izazovno pitanje:

Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?

Ovo je pitanje upućeno svakome od nas. Dok čekamo Božje djelovanje, dok molimo i nadamo se, ne prestajemo li vjerovati ako odgovori ne dolaze odmah? To je pitanje koje nas poziva da preispitamo ne Božju vjernost – nego našu. Hoće li nas Krist, kad dođe – bilo na kraju vremena, bilo u trenucima kad nam je najbliži – naći kao ljude molitve, ljude povjerenja, ljude koji nisu odustali?

Isus nas poziva na vjeru koja traje, na molitvu koja ne odustaje i na pouzdanje koje ne iščezava čak ni u tišini.

Ponekad se pitamo: čuje li Bog uopće naše molitve? Zašto ne odgovara? Zašto pravda kasni? Ova prispodoba ne nudi jednostavne odgovore, ali nudi uvjerenje da Bog vidi, sluša i djeluje – iako se možda nama čini da kasni. Isus izričito kaže:

Zar onda Bog neće obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu, ako i odgađa s njima?

Odgađa – da. Ali ne zaboravlja. Niti ignorira. Niti odustaje od nas.

Bog nije nepravedni sudac. On je Otac koji ljubi. On poznaje tvoju priču, tvoju nepravdu, tvoju tjeskobu. On vidi suze koje drugi ne primjećuju. I nije ravnodušan.

U svijetu gdje sve mora biti brzo, gdje se očekuju instant odgovori i trenutačna rješenja, Isus nas poziva na drukčiji pogled: na vjeru koja se ne mjeri rezultatima, nego postojanošću.
Poziva nas na molitvu koja nije trgovina, nego odnos. Poziva nas da budemo poput one žene koja, iako slaba u očima ljudi, pred Bogom postaje primjer snage – snage vjere koja ne prestaje.