Pjesma rođena u patnji

Najstariji tekst Pjesme brata Sunca sačuvan je u jednom rukopisu poznatom kao Kodeks 338, koji datira oko 1250. godine, a nalazi se u arhivi Samostana sv. Franje u Asizu. Zanimljivo je da se u samom rukopisu između prvoga i drugoga retka nalazi razmak za glazbene note.

Nažalost, note nisu sačuvane ni u ovom ni u drugim rukopisima pa stoga izvorna melodija ipak ostaje nepoznata.

No, vrlo je vjerojatno da je to bio neki psalmodijski ton, koji je ostao nepromijenjen i u drugim stihovima pjesme.

U Kodeksu 338 samom tekstu pjesme prethodi uvod u kojemu piše: Sada počinje pjesma hvale stvorenja koju je skladao blaženi Franjo na hvalu i slavu Božju dok je bio bolestan u Sv. Damjanu.

Iz životopisa saznajemo da je Franjo uistinu bio jako bolestan zadnjih nekoliko godina života. Imao je nekoliko kroničnih bolesti, od bolesti očiju gotovo je oslijepio, a patio je i od anemije, čira na želucu i crijevima.

K tomu je ujesen 1224. primio svete rane, koje su mu onemogućavale hodanje.

Uz sve to postojali su tada veliki problemi unutar Reda, gdje se počelo pojavljivati ​​sve snažnije odbacivanje početnoga stila života koji je predlagao Franjo.

Sveti Franjo prima stigme/ Foto: Ivan Vučković

Svi ti problemi negativno su utjecali i fizički i duhovno na Franju. Međutim, dok je tako shrvan od svih bolesti ležao u Sv. Damjanu, i dok je molio da bi se odupro napasti obeshrabrenja, iskusio je pomoć Božje ruke čuvši božansko obećanje:

Zanosno dakle kliči, jer tvoja je bolest dar mojega kraljevstva i po zasluzi strpljivosti sa sigurnošću i stalnošću očekuj baštinu u tom mojem kraljevstvu!” … Tada je sastavio pohvale o stvorovima i njih je namijenio za veličanje Stvoritelja. (Drugi životopis sv. Franje Tome Čelanskog 213)

Takvo teško Franjino stanje slično opisuje i Asiški zbornik te ističe da je Franjo hvalio Boga i u bolesti i u zdravlju te poticao druge da čine isto.

Prema ovom istom izvoru, Pjesma brata Sunca nastala je u zimu 1224. – 1225. u samostanu klarisa u Sv. Damjanu, ali ne čitava pjesma.

Stihovi o miru i smrti dodani su poslije.

Tako je predzadnja strofa, koja slavi opraštanje i mir, sastavljena u srpnju 1226. kako bi se okončao sukob između asiškoga biskupa i gradonačelnika (usp. Asiški zbornik 84), dok je strofa posvećena sestrici smrti dodana malo prije Franjine smrti u listopadu 1226. godine.

Nažalost, ne možemo sa sigurnošću znati je li sam proces sastavljanja pjesme bio baš takav, jer tako ne spominju drugi izvori.

Križ svetog Damjana/ Foto: Facebook/ U potrazi za frankopanskim posjedima

Iako se mora priznati da te dvije strofe donekle presijecaju cjelinu pjesme jer je stil isprekidan, puno je zavisnih rečenica, a teme su usmjerene na čovjeka, na odnose s bližnjima i na čovjekov stav prema bolesti i smrti.

Unatoč tim razlikama, Franjo ih je htio pridružiti Pjesmi brata Sunca jer pozivaju na izmirenje čovjeka s čovjekom, a ne samo s prirodom.

Ova pjesma nije plod nekoga sentimentalnog ushićenja zbog ljepote prirode koju gledamo u lijepo proljetno jutro, nego je, kako svi izvori svjedoče, nastala iz Franjina teškoga stanja bolesti, patnje i unutarnjih nemira.

Iako je Franjo nekoliko mjeseci prije toga na La Verni doživio uzvišeno mistično iskustvo i primio svete rane od Krista, ipak kao čovjek nije bio oslobođen unutarnjih nevolja i bolesti.

Međutim, upravo to stanje omogućilo mu je da ponovno iskusi milost Božju i hvali Boga po njegovim stvorenjima.

Stoga je ova pjesma plod njegova dubokoga iskustva, iskustva trpljenja, strpljivosti, borbe za evanđeoske vrijednosti te, na koncu, iskustva nadnaravne radosti.

Zato je ova pjesma ujedno i pjesma utjehe za sve ljude jer nas podsjeća da ćemo do smrti iskušavati u životu svakodnevne nevolje, ali i dobrotu Božju.

fra Danijel Nikolić, magistar bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i glavni urednik Svjetla riječi
Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije