Dr. fra Bernardin Sokol bio je nadareni hrvatski crkveni i svjetovni glazbenik, glazbeni publicist, skladatelj i muzikolog. Volio je Boga, Gospu i svece, osobito hrvatske svece i pjesme im skladao i pjevao. Skladao je 350 djela: sedam Misa, crkvene i svjetovne skladbe, 13 Angelusa (jedanaest Angelusa i dvije Ave Marije) i instrumentalnu glazbu. Bio je poznat i izvođen u domovini, u Sloveniji, Slovačkoj i Češkoj. Nakon uspostave Republike Hrvatske kod nas se sve više otkriva njegov lik i djelo u predivnom svjetlu. Surađivao je s poznatim svjetskim crkvenim glazbenicima iz Austrije, Italije i Belgije. Njegovo ime bilo je prekriveno velom šutnje, velom tajne. O njemu se nije smjelo govoriti.

Njegovo ime bilo je prekriveno velom šutnje

Rođen je u Kaštel Sućurcu, 20. svibnja 1888. godine od roditelja, Antuna i Jerke rođene Batina. Krsno ime bilo mu je Luka, a Bernardin mu je redovničko ime. Od malih nogu želio je postati fratar. Uzor su mu bili fratri iz Kaštel Sućurca i neki iz franjevačkoga samostanu na Poljudu u Splitu, koje je poznavao. Ušao je u franjevačko sjemenište i školovao se na Košljunu i u Dubrovniku. Zaređen je za svećenika 1912. godine.

Kaštel Sućurac – Bista Bernardina Sokola.
Photo: Ivo Čagalj/PIXSELL

Primjetivši njegovu veliku nadarenost za glazbu poglavari su ga poslali u Beč na muzičku akademiju, odnosno u Klosterneuburg kod Beča, gdje je u benediktinskoj opatiji bio smješten afilirani odjel Bečke akademije za crkvenu glazbu. Istodobno je studirao glazbu i teologiju i vratio se u Dubrovnik gdje je poučavao mlade franjevce u teološkim predmetima, u crkvenom pjevanju i sviranju. Zatim je poslan na daljnji studij u Rim gdje je na Papinskoj višoj glazbenoj školi diplomirao crkvenu glazbu i istodobno doktorirao iz teoloških znanosti. U domovinu se je vratio 1926. godine i nastojao je podići kvalitetu glazbenog stvaralaštva, a namjeravao je i osnovati visoko učilište crkvene glazbe, što mu kao vizionaru nisu udovoljili. Tek je nakon njegove smrti, 25. rujna 1963. godine, mo. Albe Vidaković osnovao Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu, gdje se obrazuju crkveni glazbenici.

Namjeravao je i osnovati visoko učilište crkvene glazbe

Nakon povratka iz Rima fra Bernardin Sokol predavao je crkvenu glazbu, litugijsko pjevanje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon pet godina premješten je na Badiju gdje je predavao glazbu na franjevačkoj gimnaziji. Tamo ga je zatekao Drugi svjetski rat i  tamo je na kraju rata stradao.

Dr. fra Bernardin Sokol bio je svećenik-redovnik, rodoljub, volio je svoj narod i nastojao mu mnogo dobra učiniti i kao takav bio je na oku lokalnim partizanima, koji su otvoreno govorili da će i on doći na red, na obračun, jer da ih nije volio i da ih je odao Njemcima. Stoga su jedne večeri, točnije 28. rujna 1944. godine, došli s motornim brodom iz Korčule po nj u samostan na Badiji da ga navodno suoče s nekim pred kim je govorio protiv njih i da ga vode na Vis.

Više nikada se nije vratio živ u svoj samostan

Međutim, on se više nikada nije vratio živ u svoj samostan. Čim je ušao u brod besćutno su ga pretukli, skinuli gola i bacili u more. Njegovo tijelo more je nakon dva dana izbacilo na obalu pored Orebića. Skupina ljudi ga je pokopala ali ga je netko premjestio, tako da još njegovi zemni ostaci nisu pronađeni da se dostojno pokopaju.

Fra Bernardin Sokol stradao je od komunista između otočića Badije i Orebića, 28. rujna 1944. godine. Iako je bio već bolestan mogao je još mnogo dobra učiniti, napraviti. On je mučenik jer je ubijen iz mržnje od neistomišljenika, bez optužnice, bez presude i bez mogućnosto obrane.