Sv. Ivan od Križa ističe da je zamamnost osjetilnih požuda toliko jaka i toliko ukorijenjena u našu narav da te požude sami nikada ne možemo potpuno svladati. Potrebna nam je nebeska pomoć.

Tek kad nas zapali jedna jača ljubav, Božja ljubav, onda možemo ostaviti tu nižu, neurednu ljubav. Jedan od glavnih načina da se otvorimo toj većoj ljubavi i da je iskusimo jest molitva.

Zato je molitva jako važna na putu svetosti. Ali zapamtimo da naš duhovni život ne ovisi prvenstveno o molitvenim tehnikama i pobožnim praksama, nego o našem osobnom odnosu s božanskim Osobama.

Ovisi o našem odgovoru Onomu koji nas je stvorio, otkupio i posvetio, koji nas bezuvjetno ljubi i želi da gledamo Njegovo prelijepo lice u vječnosti, u raju.

Kao što i naši međuljudski odnosi (prijateljstva, brakovi) zahtijevaju da im posvetimo vrijeme i pažnju, tako i naš odnos s Bogom. O tome nam svjedoče svi sveci. Oni kažu da je molitva u svojoj biti jednostavno iskazivanje pažnje Bogu.

Da bismo što bolje uspostavili kontakt s Bogom molitvom, meditacijom i kontemplacijom, poslušajmo šest savjeta Franje Saleškog.

– Prvo se stavimo u Božju prisutnost. Posvijestimo sebi da nam je Bog blizu, a ne daleko, da se nalazi u dubinama našega srca i našega duha.

– Zatim zamolimo Boga da nam pomogne da usmjerimo svoju pozornost na Njega, da se otvorimo Njegovoj Riječi i prisutnosti.

– Onda odaberimo neki ulomak iz Biblije ili neko otajstvo vjere ili ulomak iz duhovnoga štiva za razmatranje. Ako sadržaj teksta dopušta, zamislimo sebe u toj situaciji, koristeći maštu.

– Nakon toga razmišljajmo o tome tekstu u svjetlu rasta u ljubavi prema Bogu ili krepostima. Primarna svrha razmatranja nije stjecanje znanja, nego rast u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

– Ako se pojave pozitivni osjećaji – primjerice zahvalnost, strahopoštovanje, kajanje, čežnja za vjernošću – onda im se prepustimo.

– Potom donesimo praktične odluke glede promjena koje bismo htjeli postići kao odgovor na te pozitivne osjećaje. Na primjer, da ćemo redovitije moliti, da ćemo spremnije praštati, da ćemo se odlučnije opirati grijehu, da ćemo više postiti.

– Na koncu, zahvalimo Bogu za primljene darove tijekom molitve, prinesimo sami sebe Bogu sjedinjujući se s Kristovim prinosom, te molimo zagovornu molitvu za sebe i za druge.

Iako Franjo priznaje da je moljenje krunice, litanija i sastavljenih molitava jako korisno, ipak prednost daje misaonoj molitvi (meditaciji i kontemplaciji) i vodstvu Duha Svetoga. Ta vrsta misaone molitve, odnosno razmatranja naziva se lectio divina („božansko čitanje”).

Što se tiče vremena molitve, Franjo preporučuje vjernicima (laicima) da razmatranje ne treba trajati duže od sat vremena, a najkorisnije ga je obavljati ujutro dok smo svježiji. Najbolje mjesto i ozračje za molitvu i razmatranje jest crkva ili kapelica, posebno gdje ima trajna adoracija, inače molimo u svojoj kući ili stanu u kutku koji je uređen za molitvu i razmatranje.

Na koncu, istaknimo da su ovo samo savjeti za pomoć, a ne neka kruta pravila kojih se moramo držati. Terezija Avilska naglašava da je molitva uspostavljanje odnosa s Bogom a ne vježbanje tehnike. Kršćanska molitva je jednostavna. Bogu se molimo i klanjamo u duhu i istini.

Izvor: Svjetlo riječi