Umirovljeni svećenik Sisačke biskupije Milan Begić proslavio je u nedjelju 31. kolovoza, u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe u Sisku, 60. obljetnicu svećeništva. „Svećenik je pozvan, poput svetog Pavla, biti svima sve samo da svoje bližnje stekne i spasi za Gospodina“, poručio je sisački biskup Vlado Košić koji je predvodio misno slavlje.
U homiliji biskup je čestitao slavljeniku te poručio kako ovim slavljem Gospodinu zahvaljujemo na njemu i daru svećeništva koji je od Boga primio i u kojem je služio Crkvi i svome narodu. Podsjetio je i kako se ovaj rijetki jubilej naziva dijamantnim, „jer je to poput dragog, tj. rijetkog kamena, prema onoj latinskoj rečenici: omne rarum carum – sve rijetko je dragocjeno“.

60. obljetnica svećeništva preč. Milana Begića / Foto: Stjepan Vego
Posebno se zadržao na biblijskoj simbolici broja 60, pozivajući se na Marka Marulića i tumačenje puta u Emaus te na usporedbe o sjemenu koje donosi tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk plod.
Biskup je poželio slavljeniku da njegovo djelovanje donese „ne tridesetostrukim nego barem šezdesetostrukim, a zašto ne i stostrukim plodom. Jer 60 je između najmanjeg broja (30) i najvećeg (100), no to je sve dobro jer znači da je život bio plodan, da je donosio i donosi rod koji Gospodin očekuje. Kad kažem: ne samo 60 nego zašto ne i 100, hoću reći da još nije gotov tvoj put i da on teži prema broju savršenstva i punine, tj. prema 100, premda je i broj 60 lijepi i veliki plod.“

Biskup Vlado Košić / Foto: Stjepan Vego
Imperativ svećeničke službe
U nastavku biskup je istaknuo kako i današnja svetopisamska čitanja daju dobre poticaje.
„Knjiga Sirahova (Sir 3,17-18.20.28-29) ističe krepost poniznosti: Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli… To je imperativ svećeničke službe. Premda je svećenik postavljen na uzvišeno mjesto da se brine za svoje vjernike, on nije iznad drugih da bi svoje vjernike gledao s visoka, nego je pozvan služiti im.
I to ljudi osjete, ako je ta naša služba u poniznosti ili, ne daj Bože, u oholosti. I Tebi, dragi Milane, zahvaljujem na tom lijepom svjedočanstvu poniznog služenja“, rekao je biskup.

60. obljetnica svećeništva preč. Milana Begića / Foto: Stjepan Vego
Zaključno je poručio kako je svećeničko zvanje po sebi služenje drugima, braći i sestrama: u svetim sakramentima, u okupljanju i karitativnoj brizi za one koji su najpotrebniji.
Svećenik je pozvan, poput svetog Pavla, biti svima sve samo da svoje bližnje stekne i spasi za Gospodina. Hvala ti, dragi Milane, za Tvojih 60 godina vjernog služenja Crkvi i narodu! Neka te Gospodin uzdrži u zdravlju i podari ti radost što si bio i ostao Gospodinov.
Nakon popričesne molitve, u ime cijele župne zajednice u kojoj je slavljenik svakodnevno prisutan već dugi niz godina otkako je otišao u mirovinu, čestitku mu je uputio župnik Karača. Pritom je istaknuo kako je riječ o velikom Božjem daru i milosti na kojoj svi trebamo biti zahvalni.

60. obljetnica svećeništva preč. Milana Begića / Foto: Stjepan Vego
Okupljenima se potom obratio i preč. Begić, zahvalivši Bogu na svojih 85 godina života i 60 godina svećeništva te na svim darovima koje je u tom vremenu primio. Prisjetio se svojih prvih službi u Glamoču, Dragalovcima i Vrbanjcima, a potom i u Bosanskoj Dubici te Hrvatskoj Dubici, gdje je gotovo tri desetljeća istodobno služio u dvjema župama dviju biskupija.
Nakon umirovljenja tri je godine bio supsidijar u katedralnoj župi u Sisku, gdje i danas, kako je istaknuo, rado pomaže. Zahvalio je biskupu i župniku na podršci te izrazio nadu da će i ubuduće moći pomagati onoliko koliko će mu zdravlje i snaga dopustiti.
O slavljeniku
Milan Begić rođen je 2. ožujka 1940. od roditelja Ive i Sumbuljke rođ. Atlija u mjestu i župi Stara Rijeka. Pučku školu završio je u Staroj Rijeci i Ljubiji, a srednju u Zagrebu i Đakovu.

60. obljetnica svećeništva preč. Milana Begića / Foto: Stjepan Vego
Teologiju je studirao u Đakovu, a za svećenika Banjolučke biskupije zaređen je 29. lipnja 1965. u Staroj Rijeci. Bio je župnik u Glamoču (1967.–1970.), Dragalovcima (1970.–1976.), Vrbanjcima (1976.–1988.), Bosanskoj Dubici (1988.–2016.) i Hrvatskoj Dubici (1988.–2016.). Vršio je službu dekana Dubičko-kostajničkog dekanata (2001.–2011.). Kanonik je Stolnog kaptola Sv. Križa u Sisku. Inkardiniran je u Sisačku biskupiju.
Od 2016. do 2019. bio je supsidijar u katedralnoj župi Uzvišenja Sv. Križa u Sisku, a danas je umirovljen i boravi u Svećeničkom domu u Sisku.