Papa Franjo često je u svojim obraćanjima novinarima govorio o dezinformacijama koje je nazivao jednim od grijeha novinarstva te je pozivao novinare, ali i sve vjernike katolike da se aktivno uključe u njihovo suzbijanje i prepoznavanje. I u svojoj posljednjoj poruci u povodu Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija 2025. godine, papa Franjo piše o „vremenu obilježenom dezinformacijom i polarizacijom“ napominjući da „nekoliko centara moći“ kontrolira veliku količinu informacija.
U poruci koja je naslovljena „Podijelite s blagošću nadu koja je u vašim srcima“ (usp. 1 Pt 3, 15 – 16), papa Franjo je pisao o štetnosti agresivne komunikacije, koja „pribjegava lažnim ili namjerno iskrivljenim informacijama kako bi širila poruke čija je namjera uzburkati duhove, isprovocirati ili povrijediti“.
Upravo dezinformacije o vjerskim temama koje se šire ponajviše društvenim mrežama često imaju značaj na koji je upozoravao papa Franjo, odnosno vode do diskreditiranja vjernika i vjerskih zajednica u javnosti te stvaranju podjela, napetosti i sukoba među samim vjernicima.
Kada se govori o dezinformacijama o vjerskim temama tada se misli na dezinformacije koje se u većini slučajeva odnose na učenja i praksu neke vjerske zajednice, vjerske poglavare, vjerske događaje ili vjernike općenito. Takve se dezinformacije često, ponajviše iz nedovoljnoga poznavanja nauka neke vjerske zajednice među čitateljima ili gledateljima, ne provjeravaju, a primatelji na njih reagiraju emocionalno.
Neki će autori upravo zato ustvrditi kako dezinformacije o vjerskim temama imaju veliki odjek među publikom jer zadiru u emocionalno područje, odnosno područje identiteta pojedinca, te koriste terminologiju koju vjernici, u našemu slučaju kršćani, odnosno katolici, poznaju iz bogoslužja i vjerskih medija. Upravo zbog korištenja vjerske terminologije, ikonografije i simbola, mnogi neće posumnjati u istinitost i izvor objavljenih informacija.
Dezinformacije o vjerskim temama često imaju, kako to pokazuju različite studije, i političku pozadinu želeći utjecati na glasače koji su vjernici ili diskreditirati nekog političara tvrdeći da se ogriješio o vjerske propise ili govorio ili djelovao, recimo, protiv kršćanskoga nauka ili morala.
U tome su se kontekstu posebno istraživale dezinformacije kojima su bile izložene nacionalne i vjerske manjine za pojedine izbore, primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku, jugoistočnoj Aziji i nekim istočnoeuropskim zemljama. Te su se dezinformacije širile putem društvenih medija, posebno putem različitih platformi i aplikacija kao što je WhatsApp, i njihov je sadržaj bio usmjeren prema vjerskim i nacionalnim skupinama. Stoga će neki autori povezati dezinformacije o vjerskim temama u društvenim medijima s dodatnom marginalizacijom vjerskih i nacionalnih manjina, posebno u zemljama u kojima međuvjerske i međunacionalne napetosti postoje, kao što je Indija ili Bangladeš, te u tome kontekstu koristiti termin digitalni komunalizam.
Kada se govori o komunalizmu, misli se, kako ističe Pathan, na jaki osjećaj pripadnosti i privrženosti prema užoj religijskoj zajednici. Digitalni mediji, posebno društvene mreže, doprinose, ističu teoretičari, jačanju komunalizma i to često kroz širenje neprovjerenih, obmanjujućih i lažnih informacija i optužbi protiv pripadnika drugih vjerskih zajednica što rezultira međuvjerskim napetostima i sukobima posebno u područjima gdje žive pripadnici različitih religija.
S obzirom na to da se dezinformacije brzo šire, odnosno dijele putem društvenih mreža i teško provjeravaju, važno je, kako ističe i više katoličkih dokumenata o medijima na razini opće Crkve i biskupskih konferencija, osnažiti i osposobiti vjernike za kritičko promišljanje medijskih sadržaja i za prepoznavanje lažnih i obmanjujućih informacija koje govore o vjerskim temama a koje stvaraju nepovjerenje unutar vlastite vjerske zajednice i prema pripadnicima drugih vjerskih zajednica.
***
Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.