Pier Giorgio Frassati u samo 24 godine stigao je na svoj cilj, a Crkva je prepoznala njegovu svetost.
Milosrđe
1. U svijetu koji je skrenuo s puta od Boga nema mira, a nedostaje mu i milosrđe, koje je istinska i savršena ljubav.
2. Ništa nije ljepše od ljubavi.
Doista, vjera i nada prestat će kada umremo, a ljubav, odnosno milosrđe, trajat će vječno; vjerujem da će biti još življe u sljedećem životu!
Crkva
3. Vremena kroz koja prolazimo su teška jer bjesni okrutni progon Crkve. Ali vi, hrabri i dobri mladi ljudi, ne biste se trebali bojati ove male stvari; zapamtite da je Crkva božanska institucija i ne može nestati. Ona će trajati do konca svijeta. Čak ni vrata pakla ne mogu je nadvladati.
4. Nadam se da ću milošću Božjom nastaviti slijediti ove katoličke ideale kako bih jednog dana, onako kako Bog želi, mogao sačuvati i promicati ove istine.
Euharistija
5. Isus je zbog beskrajne ljubavi prema čovječanstvu htio biti u sakramentu Euharistije kao naš Tješitelj i kao Kruh Duše.
6. Kada vas potpuno prožme euharistijska vatra, tada ćete moći svjesnije zahvaljivati Bogu koji vas je pozvao da postanete dio Njegove obitelji.
7. Isus je sa mnom. Nemam se čega bojati.
Tračevi
8. Nema potrebe obraćati pažnju na tračeve, a kamoli se razboljeti zbog onih koji možda nikada nisu znali što je istina.
Sreća
9. Prava sreća ne sastoji se u užicima ovoga svijeta ili u zemaljskim stvarima, već u miru savjesti, koji imamo samo ako smo čistog srca i uma.
10. Svakim danom koji prolazi, sve se više zaljubljujem u planine…
Sve sam odlučniji penjati se na planine, osvajati moćne vrhove, osjećati onu čistu radost koja se može osjetiti samo u planinama.
11. Svakim danom moja ljubav prema planinama sve više raste. Kad bi mi studij dopuštao, provodio bih cijele dane u planinama razmišljajući o Stvoriteljevoj veličini na tom čistom zraku.
12. Glup je onaj koji slijedi užitke ovoga svijeta jer su oni uvijek prolazni i donose mnogo boli. Jedini pravi užitak je onaj koji nam dolazi kroz vjeru.
13. Katolik ne može a da ne bude sretan; tugu treba protjerati iz njihovih duša. Tuga je najgora bolest. Ovu bolest gotovo uvijek uzrokuje ateizam, ali cilj zbog kojeg smo stvoreni vodi nas životnim putem. On može biti posut trnjem, ali nije tužan. Sretan je čak i kroz patnju.
Svetost
14. Svuda oko bolesnih i svuda oko siromašnih vidim posebno svjetlo koje mi nemamo.
15. Kakvo je bogatstvo biti dobrog zdravlja, kao što jesmo! Imamo dužnost staviti svoje zdravlje u službu onih koji ga nemaju.
16. Naučite biti jači duhom negoli mišićima. Ako jeste, bit ćete pravi apostoli vjere u Boga.
17. Vjera koja mi je dana u krštenju sigurno mi govori: sami nećete ništa učiniti, ali ako imate Boga kao središte svega svog djelovanja, onda ćete postići cilj.
18. Moramo žrtvovati sve za sve: svoje ambicije, zapravo cijeloga sebe, za stvari vjere.
19. Živjeti bez vjere, bez baštine koju treba braniti, bez stalne borbe za istinu, ne znači živjeti nego snalaziti se; nikada se ne smijemo samo snalaziti.
20. Neka mir vlada u vašoj duši…
Svaki drugi dar koji posjedujemo u ovom životu je taština, kao što su i sve stvari ovoga svijeta tašte.
Nada
21. Kad je Bog s nama, ne moramo se ničega bojati.
22. Mislim da će mir dugo dolaziti. Ali naša vjera nas uči da se uvijek moramo nadati da ćemo ga jednog dana uživati.
23. Svakim danom koji prolazi, sve sam više uvjeren koliko je svijet ružan, koliko patnje ima i, nažalost, kako dobri najviše pate.
A mi, kojima je dano toliko Božjih blagoslova, slabo smo Mu uzvratili.
24. To je strašna stvarnost koja mi muči mozak; dok učim, s vremena na vrijeme se pitam: hoću li nastaviti pravim putem? Hoću li imati snage ustrajati do kraja? Suočen s ovom boli sumnje, vjera koja mi je dana u krštenju uvjerava me u ovo: sam nećeš ništa postići, ali ako Boga staviš u središte svih svojih djela, onda ćeš postići cilj.
Molitva
25. U molitvi se duša izdiže iznad životnih tuga.
26. Molim vas da se pomolite za mene, da mi Bog da željeznu volju koja se ne savija i ne podbacuje u Njegovim planovima.
Providnost
27. U Božjem divnom planu Božja providnost često koristi najmanje grančice za činjenje dobrih djela.
Svrha
28. Mi koji smo, milošću Božjom, katolici, ne smijemo protratiti najbolje godine svojih života kao što to čine mnogi nesretni mladi ljudi, koji se brinu o uživanju u dobrim stvarima u životu, stvarima koje zapravo ne donose nikakvo dobro, već su plod nemorala u današnjem svijetu.
29. Suvremeno društvo se utapa u tugama ljudskih strasti i distancira se od svakog ideala ljubavi i mira.
Katolici, mi i vi, moramo donijeti dah dobrote koji može proizaći samo iz vjere u Krista.
30. To je teška bitka, ali moramo se truditi da je pobijedimo i da ponovno otkrijemo naš mali put do Damaska kako bismo hodali prema odredištu do kojeg svi moramo stići.
Patnja
31. Ono što je jasno jest da je vjera jedino sidro spasenja i moramo je se čvrsto držati: bez nje, što bi naši životi bili?
Ništa, ili bolje rečeno, uzaludni, jer u životu postoji samo patnja, a patnja bez vjere je nepodnošljiva.
Patnja koja se hrani plamenom vjere postaje nešto lijepo, jer oblikuje dušu tako da se može nositi s patnjom.
32. Naš život, da bismo bili kršćani, mora biti neprestano odricanje, neprekidna žrtva.
Ali to nije teško ako se pomisli što je ovih nekoliko godina provedenih u patnji u usporedbi s vječnom srećom gdje radost neće imati mjeru ni kraj, i gdje ćemo imati nezamisliv mir.
33. Vjera nam omogućuje da podnesemo trnje kojim je naš život isprepleten.
Izvor: Westminster Youth Ministry