Biskup Glasnović je čestitao slavljeniku visoku obljetnicu misništva i zahvalio mu na svećeničkom služenju te prenio čestitke bivših dubrovačkih biskupa Želimira Puljića i Mate Uzinića te mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Palića.

Foto: Dubrovačka biskupija

Na početku propovijedi mons. Marković prisjetio svoje mlade mise pred starom kapelom koja je zamijenjena novom i koju je slavio u krugu osoba od kojih mnoge više nisu na ovome svijetu. Spomenuo je i svece kojima se u životu posebno molio te zahvalio svima koji su ga na svećeničkom putu pratili, posebice roditeljima, braći i sestrama i cijeloj široj obitelji te prvenstveno dragom Bogu.

Želio sam da moj život bude slava Božja

„Želio sam da moj život bude slava Božja, kao što to želi svaki svećenik i vjernik. Na Boga sam se oslanjao, od njega pomoć i svijetlo tražio, napose onda kada me ljudi nisu znali razumjeti. Bog mi je učitelj od mladosti moje, a u starosti me mojoj, evo, nije zapustio“, kazao je mons. Marković.

Potom je govorio o svećeništvu te na temelju svog svećeničkog iskustva istaknuo kako svećenik mora biti osoba koja bdije nad sobom i koja kao pastir bdije nad povjerenim mu vjernicima. Spomenuo je i što sve vjernici očekuju od svećenika te ustvrdio da ako se svećenik više posveti svjetovnim stvarima nego molitvi i duhovnosti kod njega nastaje duhovna kriza što sami vjernici primjećuju. Naglasio je važnost redovite svećeničke molitve i čitanja Svetog pisma u osami kako ne bi upao u krizu i kako bi vjernicima najbolje služio.

Foto: Dubrovačka biskupija

Župnik Župe sv. Ante u Šujici fra Antony Stephen Burnside na početku mise je sve pozdravio i čestitao slavljeniku uime župljana Šuice. Na misi su suslavili i generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan, upravitelj Svećeničkog doma u Dubrovniku u kojem don Ante živi mons. Toma Lučić, slavljenikov rođak fra Gabrijel Mioč te dominikanac fr. Mihael Mario Tolj iz župe u kojoj je don Ante dugo godina bio župnik. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor, a rodbina slavljenika je čitala misna čitanja.

Uime obitelji slavljenika okupljene je pozdravio slavljenikov nećak Ante Marković. Prigodni dar uz nekoliko nadahnutih riječi slavljeniku je uručio pjesnik Ante Antek Brajko, a redovnica Službenica Milosrđa s. Emisija Šimić je izrekla svoju pjesmu za ovu prigodu.

Svećenik mora biti osoba koja bdije nad sobom

Na kraju svečanog euharistijskog slavlja otpjevan je zahvalni himan „Te Deum“.

Slavlje je nastavljeno u krugu obitelji, rodbine i prijatelja gdje su slavljeniku također izrečene brojne čestitke te istaknut ponos mještana što su doživjeli slavlje jednog dijamantnog svećeničkog jubileja. Uz čestitke su se prisjetili događaja iz slavljenikovog života tijekom kojeg je ostao povezan s rodnim mjestom kao i slavlja 50. obljetnice misništva. Poželjeli su mu još godina svećeničkog i spisateljskog rada.

Sudionici slavlja u prigodi dijamantnog slavljenikovog jubileja nakon mise dobili su knjigu don Ante Markovića „Šezdeset godina misništva (1965.-2025.)“

Foto: Dubrovačka biskupija

Ante Marković rođen je 16. travnja 1938. u Šujici (BiH) od oca Tome i majke Ruže rođene Perić. Pučku školu pohađao je u Šujici i Tomislavgradu (Duvnu), gimnaziju u Dubrovniku, a teologiju u Zadru. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 27. lipnja 1965. godine.

Prvu službu vršio je od 1966. u Pupnatu kao upravitelj župe. Iz Pupnata je 1978. prešao u župu Orebić, brinući se i o kapelaniji Duba. Od 1983. godine vršio je i službu dekana Pelješkog dekanata. Župnik je župe Viganj od 1993. godine do umirovljenja 2015. godine.

Pred Uskrs 2009. počašćen je čašću kapelana Svetoga Oca. Tijekom svog svećeničkog života posebno rado se bavi proučavanjem papinih enciklika, a posljednjih godina objavio je nekoliko knjiga vezanih uz kraj iz kojeg potječe i svoje svećeništvo.