U ljetnim mjesecima svaki čovjek traži predah, odmor i bijeg od svakodnevnih briga i problema. Svima nam je potreban trenutak tišine i samoće, malo opuštanja kako bismo se mogli ponovno uhvatiti ukoštac s izazovima koje donosi svakodnevnica.

U sparnim ljetnim danima ta je potreba još izraženija. U vrijeme odmora čovjek se oslobađa rutine i zato vrijeme praznika često donosi osjećaj opuštenosti.

Međutim, današnje nas evanđelje upravo u takvim trenutcima opuštenosti i bijega od svakodnevnih poslova opominje i podsjeća na važnost one duhovne budnosti, na važnost pozornosti spram onoga što je zaista bitno u životu.

Iako nam se to može učiniti nespojivim s ležernim ljetnim danima, Isusove riječi nisu poziv na strah, nego na unutarnju budnost i svjesnost – da ne izgubimo iz vida ono što našem životu daje pravu vrijednost.

Omor / Foto: Skac Palma

Jer biti na odmoru ne znači potpuno zaboraviti na sve. Primjerice, kad smo na godišnjem odmoru, ne zaboravljamo na sigurnost, pazimo na promet, čuvamo djecu, oprezni smo prema stvarima koje nam nešto znače… Dakle, i tijekom odmora ostajemo svjesni bitnih stvari. Tako i duhovna budnost ne znači napetost, nego stalnu povezanost s onim što nam je dragocjeno. I tu se krije srž današnje evanđeoske poruke:

Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti!

Drugim riječima: ono što ti je najvažnije, tome si i posvećen, tome pridaješ važnost. Zato ljeto ne mora biti duhovna praznina. Dapače, može postati idealan trenutak da se ponovno zapitamo što je to što nas ispunjava, što nas pokreće, gdje se nalazi naš „unutarnji kompas”. Jer istina je, kad god osjetimo umor, iscrpljenost, gubitak volje – najčešće je to posljedica iscrpljenosti srca. Sve više nam nedostaje motivacije, osjećamo se preopterećeno, gubimo osjetljivost na ljepotu, dobrotu, istinu. Kao da smo duhovno oslijepili.

A svijet je, unatoč svemu lošem što čujemo i vidimo, i dalje pun dobrote, ljepote i smisla. I to ne one površne ljepote s naslovnica i ekrana, već one tihe, stvarne – u osmijehu djeteta, u pogledu voljene osobe, u predanosti ljudi koji čine dobro u tišini svakodnevice.

Ljeto / Foto: Canva

U današnjem pripjevnom psalmu ponavljali smo zajedno sa psalmistom: „Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!“ Mi smo taj odabrani narod, mi smo Božja svojina, Božji miljenici.

Zbog toga ne moramo se tjeskobno brinuti ni za što, ne moramo strahovati: „On je pomoć i zaštita naša!“

No, iako ne moramo strahovati tjeskobno i bojati se za našu sutrašnjicu, moramo biti odgovorni za ono što činimo, kako se brinemo jedni za druge, za opće dobro, za zajednice koje su nam povjerene, za okoliš, za sve stvoreno…

Pozvani smo ne zaboravljati – unatoč našim umorima, problemima i strahovima – da je Bog na našoj strani i da nas Bog neprestano poziva da toga budemo svjesni.

Znamo li to istinski cijeniti ili smo se naviknuli na to? Jesmo li budni i pozorni na važne i bitne stvari?

Evanđelje ove nedjelje upućuje nam lijep i važan poziv: da ne izgubimo srce! Da ne dopustimo da nam život postane pustoš jer nismo u stanju prepoznati ljepotu oko sebe.

Prava kazna bila bi duhovna sljepoća, kad više ne vidimo ono što je vrijedno. No dobra je vijest da se to može izbjeći. I to tako što ćemo svjesno njegovati ono što je istinito, lijepo i plemenito. Da, možda to traži trud. Ali svaki trud uložen u srce – u ono što nas čini ljudima – vrijedi više od bilo čega.

Zato neka ove ljetne dane ne obilježi samo odmor tijela, nego i obnova duha. Želim vam istinski lijep, blagoslovljen i ispunjen odmor – s Bogom u srcu, jer tada sve postaje ljepše, dublje i istinitije.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Matije Aušića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.