Htjeli, ne htjeli, moramo trpjeti

Nekoji ljudi trpe poput dobroga razbojnika, a drugi su kao onaj zli.

Obojica su morali trpjeti iste muke, no jedan je znao steći trpljenjem zasluge: primio je u duhu trpljenje kao pokoru. Kada se poslije toga obratio raspetom Spasitelju, čuo je iz njegovih usta utješnu riječ: „Zaista, još danas, bit ćeš sa mnom u raju“.

Drugi pak ponavljaše bogumrske kletve i psovke, mrmljaše, te je umro u najgroznijem zdvajanju.

Dva načina trpljenja

Dva su načina trpljenja: trpljenje s ljubavlju i trpljenje bez ljubavi.

Sveci su trpjeli posve strpljivo, radosno i postojano, jer su ljubili. Mi pak trpimo mrmljajući, srdito i nezadovoljno, jer ne ljubimo.

Kada bismo uistinu Boga ljubili, tada bismo također ljubili i križeve, što više željeli bismo ih i tražili bismo ih.

Veselili bismo se, da možemo trpjeti iz ljubavi prema Onomu, koji je toliko trpio za nas. Zar imamo uzroka, da se tužimo? Gledaj siromašne pogane! Oni nisu tako sretni da poznaju Boga i njegove neizmjerne savršenosti, a ipak nose tolike i iste križeve poput nas, ali nemaju istog veselja kao odabranici.

Teško je trpjeti, ali…

Velite, da je teško trpjeti. Ne, trpjeti je utješljivo, ugodno i sreća, ali dok trpimo moramo ljubiti, a ljubiti dok trpimo. Gledajte, djeco moja, na putu križa težak je samo prvi korak.

Strah pred križevima naša je najveća pogreška.

Činili mi što mu drago, ipak nas stigne križ, jer mu nikako ne možemo izbjegnuti. Zašto ne ljubimo dakle svoj križ, zašto ga ne upotrijebimo kao štap u nebo?

Pouka o trpljenju sv. Ivana Marije Vianneya/ briga za zdravlje/ Foto: Canva

Kad pokušamo izbjeći križeve

Na žalost većina ljudi odvraća se od križa. Što se pak više od njega udaljuju, to ih još jače udara i pritište.

Budite mudri i pođite mu u susret, kao apostol Andrija, Kada je vidio podignut križ, na kome je imao izdahnuti, uskliknuo je: „Zdravo, mili križu! Primi me ti naručaj svoj! Otmi me ljudima i vrati me mome Učitelju, koji me je spasio po tebi!“

Križevi su kao most

Križevi nas združuju s Isusom, čiste nas, odvraćaju od ovoga svijeta, odstranjuju iz srca sve zapreke, pomažu životu, kako nam pomaže most preko vode.

Jednoć se potuži neki pobožni redovnik Gospodinu, da ga proganjaju, ovako: „Gospodine, što učinih, da me tako zlostavljaju? Gospodin mu odgovori: „A što učinih ja, kada me onako zlostavljahu na Kalvariji?“

Redovnik ga razumje, proplaka, zamoli oproštenje i nije se nikada više tužio.

Kršćanin, živi među križevima kao riba u vodi.

Promatrajte sv. Katarinu, imala je dvije krune, jednu čistoće, a drugu mučeništva. I sretna je ova svetica, jer je više ljubila trpljenje od grešnog užitka. Koliku slast u trpljenju kušaju one duše, koje su se sasvim predale Bogu!

Njihovo je trpljenje kao ocat u koji smo nalili mnogo ulja.

Ocat ostaje uvijek ocat, ali blagost ulja umanji njegovu žestinu, te je gotovo ni ne opažamo.

Pouka o trpljenju sv. Ivana Marije Vianneya/ križ/ Foto: Canva

Dječja vjera i primjeri svetaca

U jednoj župi bijaše neki dječak kojega je bolest teško prikovala uz krevet.

Rekoh mu: „Zar ne, sinko moj, ti trpiš mnogo?“

Dječak odgovori: „Ne, gospodine župniče, danas ne osjećam ništa od mojih jučerašnjih boli, a sutra neću više ništa osjećati od mojih današnjih boli.“

„Zar ne bi želio ozdraviti?“

„Ne, jer prije nego sam obolio, bijah vrlo nevaljao, pa bih mogao opet takav postati, ako bih ozdravio. Zato mi je draže da ostanem bolestan do volje Božje.“

Ta patnja bijaše sigurno ocat, ali ju je blažilo ulje. Posramljuju nas eto djeca, u kojima djeluje Duh Božji. Tužimo se, mrmljamo i prkosimo, kad nam dragi Bog pošalje križeve. Vrlo smo osjetljivi na sve, što nas stigne, uvijek bismo htjeli biti ovijeni u svilu!

Bolesti, napasti i trpljenja i to su križevi, koji nas vode u nebo. Brzo će proći zemaljski život sa svim svojim patnjama. Pogledajmo svece, koji su već u nebesima.

Dragi Bog ne zahtijeva od nas tjelesno mučeništvo. On traži samo mučeništvo srca i volje.

Pouka o trpljenju sv. Ivana Marije Vianneya/ raspelo / Foto: Unsplash

Naš je uzor božanski Spasitelj.

Uzmimo zato svoj križ na se i slijedimo ga.

Radimo poput Napoleonovih vojnika.

Jednom su morali preko nekoga mosta, na koji bijahu upereni topovi, i nitko se nije usudio preko mosta, Tada Napoleon uze barjak, i pođe prvi preko mosta, a svi ostali nagrnuše za njim.

Učinimo i mi tako i pođimo za dragim Spasiteljem, koji ide s križem pred nama, Križ su nebeske ljestve.

Križevi su na putu u nebo kao čvrsti kameni most, koji vodi preko rijeke. Nevolje nas vode do podnožja križa, a križ nas dovodi pred nebeska vrata.

Izvor: monfortanci