Festival okuplja stotine tisuća mladih iz cijeloga svijeta, a što ovaj nastup predstavlja za Stijepu, podijelio je u programu Hrvatskog katoličkog radija.

„Čekao sam da Gospodin djeluje kroz moj rad i glazbu. Nisam ja htio odlučivati kamo i kako – samo sam radio iz ljubavi, stvarao pjesme, pjevao i vjerovao da će On otvoriti vrata kad bude vrijeme. I evo, otvorio je”, kaže Stijepo prisjećajući se svojih nastupa na koncertu „Progledaj srcem“ – upravo ondje su ga zamijetili organizatori rimskog festivala.

Stijepo Gleđ Markos / Foto: Davor Kerovec

Sve čini s jednakom žarom

Stijepo Gleđ Markos / Foto: Davor Kerovec

Kad je stigao poziv za nastup u Rimu, jedno od prvih pitanja bilo je:

„Zna li Stijepo pjevati na engleskom jeziku?“. Odgovor je bio jasan: „Naravno da znam, živio sam u Londonu, pjevao i na engleskom i na talijanskom, tako da mi to nije ništa strano.“

To ga je, međutim, potaknulo da neke svoje najpoznatije pjesme – poput „Psalma 18“ i „Dotakni me, Isuse“ – prevede na engleski. Proces, kaže, nije bio kompliciran: „Tekstovi su biblijski, pa se može koristiti prijevod Biblije na engleskom jeziku. Neki mi čak kažu da pjesme na engleskom imaju dodatnu dimenziju.“

Iza njega je blistava karijera u kazalištu, operi i mjuziklu – od Londona do najvećih svjetskih pozornica – no njegov put je, kako kaže, vodio prema nečemu dubljem. „Sve to bila je priprema za ovo danas.“

Osjećam da sam ispunjen kada pjevamo o toj najuzvišenijoj ljubavi, a to je Božja ljubav

Kad danas putuje i nastupa, Stijepo to čini s jednakim žarom – bez obzira pjeva li u Lisinskom, pred 20 tisuća ljudi u Areni ili u malenoj župi u selu gdje ga dođe slušati osamdesetak ljudi. Neki ga tada, priznaje, znaju upitati zašto „on nije u velikim dvoranama?“

„To nije baš tako“, kaže iskreno. „Meni se dogodilo otvorenje iz srca, okret prema Gospodinu – spoznaja Božje ljubavi. To se dogodilo kad sam imao 34 godine. I ta želja da se bavim duhovnom glazbom nije se dogodila preko noći.“

Stijepo Gleđ Markos / Foto: Davor Kerovec

Nije to bio nagli zaokret – i danas rado pjeva i domoljubne pjesme – ali s vremenom je u sebi osjetio duboki poziv. „Gospodin te stvori za nešto. A mene je oblikovao tako da stvarno uživam pjevati kršćanske duhovne pjesme, biblijske tekstove – to rezonira s mojom dušom. Osjećam da sam ispunjen kada pjevamo o toj najuzvišenijoj ljubavi, a to je Božja ljubav.“

Svi imamo jednog Oca

Na pozornici u Rimu pridružit će mu se i svjetska glazbena imena, poput devet puta za Grammy nominiranog Matta Mahera, autora pjesme „Gospode, trebam te“.  Festival, kaže, nosi snažnu poruku zajedništva Katoličke Crkve. „Pred Bogom smo svi braća i sestre, s bilo koje strane svijeta i govornog područja, Svi imamo jednog Oca.“

Stijepo će izvesti svoje autorske duhovne pjesme na Festivalu koje su pobudile veliki interes međunarodne publike – među njima i „My Rock” (Psalam 18), „You are my Lord” (Dotakni me, Isuse) te „Lord’s Prayer“ (Oče naš) na aramejskom jeziku.

Ne treba podcijeniti ni malo selo, a ni Rim

Svoje bavljenje duhovnom glazbom ne vidi kao neku „iznimku“, nego kao nastavak duhovnog opusa velikih skladatelja kroz povijest koji su, kako kaže, „pisali o velikoj Božjoj ljubavi kroz svoja djela. Nismo mi izmislili toplu vodu – to su već činili oni koji su dali i puno više od nas.“

Za njega to nije bila žrtva karijere, već otkriće njezine prave svrhe. „Bog mi je pomogao da nađem ono što najviše volim – pjevati psalme, Božju riječ. Tada sam najsretniji, kao dijete: zatvorim oči, uzmem gitaru i jednostavno pjevam.“

Sad je Rim, a gdje će biti dalje – samo On zna

I upravo to, vjeruje, publika prepoznaje. „Kada ljudi vide da uistinu uživaš i da iskreno voliš ono što radiš – onda mogu kroz to doživjeti i Božju riječ. I zbog toga sam neizmjerno sretan.“ Dodaje i kako je otvoren putu koji mu Bog dalje priprema: „Sad je Rim, a gdje će biti dalje – samo On zna. Meni je samo važno da budem tamo gdje me šalje.“

Govoreći o nedavnom nastupu u malenoj župi blizu Imotskoga, Stijepo je za slušatelje HKR-a podijelio jedno posebno iskustvo:

Stijepo Gleđ Markos / Foto: Davor Kerovec

„Pomislio sam – neće nitko doći. Zrikavci, poskoci po stijenama, tišina… A onda – 200 auta oko crkve, puna crkva ljudi. To me naučilo da ne smijemo podcijeniti ni jedno selo, ni Rim. Bog te šalje točno onome kome trebaš.”

Na pitanje kako se nosi s izazovima duhovnog puta, iskreno je ispričao kako su napasti uvijek prisutne, ali kako ih sada puno više primjećuje.

Bog te šalje točno onome kome trebaš

„Za sve ono što radimo, važno je i da drugi imaju plodove. Ljudi mi često kažu da su im pjesme bile utjeha u patnjama. I tada znaš: nisi ti, nego On kroz tebe. Ja sam običan čovjek, grešnik i pjevač koji voli pjevati. Da pravim vitraje, dao bih sebe u tome. Ali Bog mi je dao glas – i to je moj ‘alat’.“