Dok na svetkovinu Tijelova obnavljamo vjeru u Kristovu stvarnu prisutnost u Presvetom Sakramentu, neka nas primjeri žarke pobožnosti svetaca potaknu da mu vjernije iskazujemo dužno poštovanje i ljubav.
Sv. Franjo Asiški
„Prema sakramentu Gospodinova Tijela plamtio je žarom sve svoje nutrine. Beskrajno je bio zadivljen pred onim dostojanstvom i pred najveličanstvenijom ljubavlju.
Ne prisustvovati svaki dan bar jednoj misi, ako je bio slobodan, smatrao je velikim prezirom.
Često se pričešćivao, ali tako pobožno da je i druge pobuđivao na pobožnost. Časteći tu svetinju s najvećim poštovanjem, prikazivao je žrtvu svih udova i, primajući žrtvovano Janje, žrtvovao je duh onim žarom što mu je na oltaru srca vazda gorio.
Zato je volio Francusku kao prijateljicu Tijela Gospodinova i želio je zbog štovanja svetinja u njoj umrijeti. Jednom je htio razaslati braću po svijetu s dragocjenim čestičnjacima da na najprikladnijem mjestu pohrane Euharistiju, gdje god vide da je cijena otkupljenja nedolično smještena.
Htio je da se svećeničkim rukama, kojima je dana takva božanska vlast u pripremanju ovoga sakramenta, iskazuje velika počast.
Često je govorio: »Kad bi se desilo da sretnem kojeg sveca koji dolazi s neba i zajedno s njim kakva siromašna svećenika, najprije bih iskazao počast svećeniku i požurio bih da mu poljubim ruke.
Rekao bih: ’Daj, počekaj, sveti Lovro, jer ove ruke dotiču Riječ života i imaju nešto nadljudsko’.« (Franjevački izvori)
Sv. Terezija Margareta Redi
„Od svoje prve svete pričesti sv. Terezija Margareta običavala je dijeliti vrijeme između pričesti u dva dijela. Prvi dio provela bi u zahvaljivanju, a drugi u činima ljubavi i želje.
Ujutro 13. studenog 1764. s. Terezija Margareta spremala je Kor. Bila je onda još kandidatica. Dok je brisala prašinu s pričesne klupe, misli su joj bile uz svetohranište.
Klanjala se neizmjernoj ljubavi Isusovoj i razmišljala o njoj.
Najednom opazi kako leti na pod mali komadić hostije.
Odmah joj sine misao da je ta čestica posvećena. Silno se uznemiri te sva tjeskobna potrči da o tome obavijesti majku prioricu i glavnu sakristanku, kako bi se odmah poduzelo sve što je potrebno u tom slučaju.
Držeći da je time Isusu nanesena uvreda, počne silno plakati. Ostala je u tom položaju sve dok svećenik koji došao na poziv majke priorice nije s poštovanjem pokupio onu česticu i položio je u sveti ciborij.
Ovaj se događaj toliko dojmio svetice da je o njemu često govorila s velikom nježnošću.“
(O. Stanislav od sv. Terezije, Anđeo s Karmela)
Euharistijsko klanjanje / Foto: Pexels
Sv. Ivan Marija Vianney
„Vianney se prvih godina, kad je došao u Ars, dizao između jedan i dva sata u noći. Izmolio bi Matutin i Laudes (dio časoslova), razmatrao i oko četiri sata bi otišao pred Presveti Oltarski Sakrament gdje bi ostao do sedam sati.
To je bila njegova priprava za misu.
Iza svete mise počeo bi zahvalu koje bi trajala do podne.
Ne misli se time reći da drugih poslova kroz to vrijeme nije obavljao. Znamo iz njegovoga životopisa da je katkad neposredno iza svete mise primao osobe koje su mu dolazile.“
(H. Abbe Convert, Euharistijska razmatranja prema sv. Ivanu Vianneyu)
Sv. Mala Terezija
„Nakon što je primila bolesničko pomazanje, s poštovanjem nam je pokazala svoje ruke.
Obično sam otklanjala kožicu s njenih osušenih usana.
No tog dana mi je rekla: Danas ću progutati kožicu, jer sam primila bolesničko pomazanje i svetu Popudbinu.
To je bilo poslije podne. Čim se kratko zahvalila, došlo je više sestara s njome razgovarati. Uvečer mi je rekla: Kako su me došle ometati poslije pričesti!
Prkositi mi, ali da mi ne bi bile dosadne mislila sam na našeg Gospodina koji se povlačio u osamu i nije mogao priječiti narod da ga slijedi, a On ga nije otpuštao.
Željela sam ga nasljedovati primajući ljubazno sestre.“
(Ulazim u život. Posljednji razgovori)