Dugi niz godina bio je zaluđen Titom i komunizmom, svim idealima Jugoslavije, a uz to je bio i neprijatelj Katoličke Crkve koju je nekoć iznutra razbijao.

Svjedoči kako se prvi puta osvijestio u Domovinskom ratu kada od 1992. godine shvaća da Bog postoji. Naime, kardinal Kuharić tada dolazi na koransko ratiše te odlučuje ići do rova.

“Taj skromni čovjek htio je svakome stisnuti ruke”, kaže Kekić koji je morao osigurati da sve dobro prođe.

Tada je shvatio kako mu je Bog dao tu zadaću jer sve je prošlo dobro i sigurno, iako se radilo o području gdje se ratuje i puca. S obzirom da je na vrijeme napustio UDBU, polako je shvaćao istinu.

Ubrzo se pomirio s bivšim neprijateljima koje je progonio, a među njima je i Anto Kovačević. Svjedoči kako su upravo Bog i opraštanje doveli do uklanjanja barikada i spajanja bivših neprijatelja da normalno funkcioniraju.

Ono na što se Kekić na poseban način osvrnuo u svom predavanju je progon Katoličke Crkve od strane UDBE. Tako je iznio i primjer praćenja Majke Terezije za koju kaže “zdrave oči vide da nije terorist, ali gazda kaže prati je”.

Kekić je odgovorio i na pitanja okupljenih vjernika te potaknuo na uključenje u politiku uz rečenicu “ako su političari digli ruke od Hrvatske, Bog nije”. Shvativši da Bog voli grešnika, a ne grijeh, Kekić se svakodnevno trudi iznositi istinu i svjedočiti o tome kako je Bog promijenio njegov život te kako je pomirba i opraštanje moguće.