Neprijateljska Jugoslavenska narodna armija došla je početkom listopada 1991. na prag grada Zadra te se ondje utaborila praktički do operacije Maslenica u siječnju 1993. godine. Ipak, u tom vremenu hrvatske snage izvele su nekoliko ofenzivnih akcija s ciljem odbacivanja neprijatelja dalje od Zadra, a među njima najviše se ističe akcija kodnog naziva „Jaguar“ kojom je u svibnju 1992. godine oslobođeno brdo Križ.

Na brdu Križ iznad Bibinja prije Domovinskog rata JNA je uspostavila dva radara

Koliko je to bila važna akcija govori i činjenica da su o njoj napisane dvije knjige. Jedna povjesničarskog tima u sastavu Josip Čerina, Roman Domović i Tomislav Šulj te druga autora Ivana Vitanovića koji je akciju Jaguar i vodio. Ovaj tekst temelji se na knjizi umirovljenog brigadira Hrvatske vojske Ivana Vitanovića kao i na odličnom članku Marina Sabolovića, Ivana Marića i Ante Šiljega koji je pod naslovom Vojno-geografska analiza taktičke zadaće Jaguar 1992. godine objavljen u Časopisu za suvremenu povijest.

Na brdu Križ iznad Bibinja prije Domovinskog rata JNA je uspostavila dva radara, jedan za zračno motrenje i jedan za pomorsko praćenje. Svi elektronički uređaji bili su smješteni pod zemljom u čvrstom betonskom bunkeru veličine oko 50 m2 s mogućnošću ulaska teretnoga vozila, a o njihovoj masivnosti govori i podatak da su zidovi bunkera bili širine jedan metar kako bi izdržali i eventualni atomski napad.

Operacija “Jaguar” / Foto: Knjiga Ivana Vitanovića – Operacija “Jaguar”

Brdo Križ bilo je najistaknutija točka prema Jadranskom moru koju su držale neprijateljske snage na tom području. S obzirom da se nalazi na udaljenosti od samo 1300 metara od magistralne prometnice, jedine komunikacije koja je vodila prema jugu Hrvatske jasno je zašto je to brdo bilo tako bitno. Za bolju kontrolu i lakši nadzor magistrale, ali i okupiranoga područja neprijateljske su snage 150 do 200 m vidnoga prostora oko brda Križ temeljito očistile spalivši nisku vegetaciju.

Osim te komunikacije, pod vatrom su nadzirali i komunikaciju Sukošan – Sveti Martin. S Križa je bio vidljiv gotovo cijeli prostor zadarskoga kanala, sve do otočnih naselja na Ugljanu kao i velik dio Zadra o čemu slikovito govori iduća rečenica u zadarskom Narodnom listu:

S Križa se takoreći dobrim dalekozorom može gledati što tko ima za ručak u Pet nebodera na Voštarnici

Tijekom agresije na Zadar 1991. brdo Križ bilo je važan položaj Jugoslavenske narodne armije s koje su često kamere Televizije Beograd pratile razaranje grada Zadra, a oficiri i podoficiri najavljivali skori ulazak u grad do kojeg nikada nije došlo. Iako je početkom 1992. na snagu stupilo primirje, neprijateljske snage s nisu mirovale. Tako su 28. siječnja 1992. s Križa gađale Bibinje, Zemunik Donji i Suhovare, a 16. veljače 1992. granatirali su otok Ugljan. Na naselje Preko ispaljeni su tog dana deseci granata, a osim materijalne štete ranjeno je i dvanaest civila. Naravno česti su bili i napadi na sam Zadar, a treba istaknuti kako je s Križa bilo navođeno dalekometno topništvo koje na njemu nije bilo smješteno već u dubini neprijateljskog teritorija.

Zbog svega navedenog hrvatske snage nisu mirovale već su udarale u najslabiju točku obrane Križa, a to je bila njegova veza sa zaleđem, odnosno selom Babindub u kojem su bile stacionirane neprijateljske snage. Između Križa i Babinduba vršila se smjena neprijateljskih vojnika, ali i dopremala na Križ hrana i voda. Kako bi spriječili zasjede na tom području neprijatelji su uklonili nisko raslinje, no tako su postali još vidljiviji hrvatskim snagama smještenima na susjednom brdu – Svetom Martinu.

Već 20. prosinca 1991. zabilježen je veliki prepad u kojem su hrvatski diverzanti snagama koje su vršile smjenu nanijele teške gubitke u ljudstvu i tehnici. Protuoklopnim djelovanjem neprijatelju su uništena dva kamiona, dvije cisterne i jedno borbeno-oklopno vozilo, a nova diverzija uslijedila je 4. siječnja 1992. o čemu govori izvješće 180. motorizirane brigade iz sastava 9. kninskog korpusa:

Prilikom odvoženja ručka za jedinicu koja se nalazi na objektu Križ jedno motorno vozilo je naišlo na postavljenu protu-tenkovsku minu. Tom prilikom su povređeni kapetan Aleksić Dobrivoje i poručnik Zečević Saša. Radi se o težim povredama

Kako je vrijeme prolazilo obruč oko Križa se stezao, a moral pripadnika JNA padao. Oni su samo brdo dodatno utvrdili s više od 200 protupješačkih mina te doveli na Križ tenk T-34 za razminiranje mina koje su postavljale hrvatske snage. U česte pretrage terena i potragu za hrvatskim diverzantima išli su i niški specijalci odnosno pripadnici 63. padobranske brigade koji su bili smješteni na prostoru Zračne baze Zemunik. No, njihove protudiverzantske akcije nisu davale rezultata. Ljudstvo na Križu bilo je sve manje motivirano, smijene sve rjeđe, neki su dezertirali i postupno se njihov broj smanjio. S vremenom hrvatske snage usporile su ritam diverzija, vjerojatno zbog najavljenog dolaska mirovnih snaga UN-a na to područje da bi na kraju bila donesena odluka da se prije dolaska snaga UN-a oslobodi Križ.

U svojem dnevniku na datum 7. travnja zapovjednik 2. bojne 159. brigade Ivan Vitanović bilježi kako mu je zapovjednik brigade Frane Petrić rekao: „Vito, budi spreman za Križ“. Istog dana Vitanović je počeo s pripremama i to samoinicijativnim izviđanjem srpskih položaja. Uočio je da je broj vojnika na Križu manji nego što je bio prije te procjenjuje da za razliku od 1991. kada je na brdu bilo 150 vojnika sada ondje boravi njih 80-ak.

Oni su samo brdo dodatno utvrdili s više od 200 protupješačkih mina te doveli na Križ tenk T-34 za razminiranje mina koje su postavljale hrvatske snage 

Zanimljivo, tog dana Vitanović je svjedočio i topničkom napadu na Zadar, odnosno uživo je gledao kako vojnici s osmatračnice na Križu vrše korekturu vatre po civilnim ciljevima, a posebno ga je uznemirilo veselje neprijateljskih vojnika koji su od sreće dizali ruke u zrak. Nakon tog izviđanja, izviđači 2. bojne 159. brigade i sam Vitanović u narednom su razdoblju izvršili i druga brojna izviđanja u kojima su uočili opasnosti, napose gusto minirane prilaze, ali i slabosti protivnika. Napokon 17. svibnja 1992. započela je akcija oslobađanja.

Brdo Križ u zaleđu Bibinja i Sukošana mjesto je s kojeg je JNA neprestano sijala smrt po Zadru i okolici. Stoga su hrvatske snage odlučile blokirati posadu JNA smještenu ondje te je tako prisiliti na predaju. Opsadna taktika bila je neizbježna jer je prostor Križa bio opasan žicom, ispred žice je sve bilo zapaljeno te je cijeli okolni prostor bio miniran. Izravan napad prema Križu bio bi teško ostvariv zbog toga što bi se, s obzirom na očišćeni okolni prostor, vidjelo svako okupljanje snaga. Jedino rješenje bilo je presijecanje cestovne komunikacije, blokiranje protivnika te onemogućavanje opskrbe nabojima i hranom. Ivan Vitanović, planer i zapovjednik dan prije pokretanja akcije piše:

„Mudrost sutrašnje akcije bila je u tome da neprijateljsku kolonu vozila i vojsku koja ide za Križ, odnosno smjenu ljudstva za Križ i dovoz hrane, opreme i municije, pustimo da uđu u Bibinjsko polje točno do one pozicije koju sam odredio, a to je ona gdje sve naše grupe za protuoklopnu borbu i one s položaja Sv. Martin mogu istovremeno djelovati po neprijateljskoj koloni. Čitavu kolonu želim staviti u zatvoreni ‘škripac’, kad se prvo i zadnje vozilo pogodi sva ostala vozila u koloni ostaju blokirana na toj dionici puta. Teško da će skrenuti s ceste u polje iz jednostavnog razloga što je okolni prostor bio miniran.

Cesta kroz Bibinjsko polje bila je svakodnevno kontrolirana pod njihovim nadzorom

Neprijatelj je na tom prostoru uzduž prometnice napravio sebi tzv. štit – zonu sigurnosti, radi lakšeg i sigurnijeg prometovanja prema uporištu Križ. Minsko polje im je bilo garancija da onemogući bilo kakvu zasjedu ili iznenađenje s naše strane na tom prostoru. Cesta kroz Bibinjsko polje bila je svakodnevno kontrolirana pod njihovim nadzorom, posebno kad je trebalo ići bilo koje vozilo u pravcu Križa i obrnuto. Zbog važnosti provedbe ove moje operacije onaj prvi tenk u koloni prema Križu morao sam preuzeti osobno na sebe. To ću odraditi zajedno sa svojim izviđačima i s pozicije koju već imam.“

Operacija “Jaguar” / Foto: Knjiga Ivana Vitanovića – Operacija “Jaguar”

Iako je Vitanović, zapovjednik 2. bojne 159. brigade sve do u detalje isplanirao nije samoinicijativno htio krenuti u akciju. Dao je tu odluku na zapovjednika brigade Petrića koji ga je, sjećate se, početkom travnja iznenadio riječima da bude spreman za Križ! Kada je Petrić dao zeleno svijetlo 16. svibnja navečer sve je bilo spremno. I zaista, nakon što je 17. prijepodne putem prošlo osiguranje ne uočivši hrvatske snage koje su se primakle komunikaciji oko 14 i 30 krenula je kolona prema brdu Križ predvođena tenkom. Vitanović piše:

„Konačno, tenk je krenuo i formira se dugačka neprijateljska kolona prema Križu. Tenk T-34 je na čelu kolone, a iza tenka na razmaku od 15 do 20 metara ide jedan kamion T-11, pa pa isti razmak, pa drugi kamion T-11, pa isti razmak te kamion T-7, pa T-11, i na kraju borbeno oklopno vozilo s protuzrakoplovnim topom. Između vozila kreće se vojska u punoj ratnoj spremi… Trenutak za djelovanje je došao. Tenk dolazi u naše područje djelovanja kad ga moramo pogoditi i to će biti znak svim ostalima da mogu otvoriti paljbu po koloni. Tenk je došao na 80 metara. Dajem dogovoreni znak za borbeno djelovanje.

Koliko mogu vidjeti sva su vozila pogođena, diže se gusti dim u Bibinjskom polju. Tu je nastao pravi pakao.

Denis Bračić s RPG 7, Petar Nekić s osom i Željko Nadinić – Pipac istovremeno djeluju po tenku. Tenk je pogođen i ostaje zaustavljen na cesti. Istog trenutka Bibinjsko polje postaje ratno poprište. Sa Svetog Martina djeluju posade vođenih raketa za protuoklopnu borbu maljutkaši i MILAN, čuje se bestrzajni top, dok dvocijevac i dva puškomitraljeza šaraju po Bibinjskom polju. Žestoka vatra je otvorena po koloni vozila. Sve je tu stalo. Koliko mogu vidjeti sva su vozila pogođena, diže se gusti dim u Bibinjskom polju. Tu je nastao pravi pakao. Vatra i dim na sve strane. Šok za neprijatelje bio je očit. Gore po Križu čuje se djelovanje naših višecjevnih bacača granata MGL-a. To Bibinjci odrađuju svoju zadaću. Sve ide po dogovorenom planu.“

Hrvatske snage, očekujući odgovor neprijateljskog topništva, brzo su se povukla s mjesta zasjede s kojeg su se razbježali i neprijateljski vojnici. Zavladala je euforija koji je Vitanović nastojao obuzdati podsjećajući vojnike da je realiziran tek prvi dio plana. Zapovjednicima postrojbi dao je do znanja da će uslijediti topnički udari i teške borbe u kojima će se pokušaje neprijateljskih proboja nužno morati zaustaviti, a istovremeno blokadom Križa prisiliti vojnike u tom uporištu na predaju. I zaista narednih dana, dok su hrvatske snage provodile akciju blokade, neprijatelj je provodio akciju deblokade brda Križ. Dok su pokušavali napraviti proboj ka Križu, drugog dana opsade, vojnici JNA pokušali su tenkom za izvlačenje izvući pogođeni tenk, ali su ti pokušaji u kratkom roku, iznova djelovanjem maljutki, bili onemogućeni.

Na području Biograda i Zadra poginula tri civila i dva pripadnika Hrvatske vojske, a više od 50 ljudi bilo je ranjeno

Najteže napade izvodili su prema hrvatskim snagama na Svetom Martinu, no one nisu uzmaknule. Kada su vidjeli da njihovo djelovanje po vojsci nema efekta pokrenuli stu topničke napade duž cijele zadarske bojišnice. Pritom su na području Biograda i Zadra poginula tri civila i dva pripadnika Hrvatske vojske, a više od 50 ljudi bilo je ranjeno. Punih pet dana opsade neprijatelj je iz više pravaca pokušavao probiti blokadu koju su postavili hrvatski branitelji, a šestog dana s brda Križ dezertirao je neprijateljski vojnik Darko Nanić iz Žegara koji je zarobljen i koji je potom detaljno opisao stanje obrane na Križu. Nakon što je medicinski zbrinut zbog lakšeg ranjavanj, osobno ga je u zapovjedništvu „bibinjske satnije“ 159. brigade ispitao Ivan Vitanović koji je u svojem ratnom dnevniku zapisao:

„Rekao je da još na Križu ima 49 ljudi. Tamo su dva voda iz Benkovca i jedan vod iz Obrovca. Kapetan Bjelanović Iso je njihov zapovjednik. Ispričao mi je što sve imaju od teškog naoružanja (topova, MB, teških strojnica) i da su svi gore u komi. Govori da smo ih utjerali u kut odakle ne vide izlaz. Većina bi se predala, ali tu je jedna skupina ekstremnih koji stalno prijete svima. Ti ekstremni su iz Benkovca, a neki su svoje ruke zakrvavili i u Škabrnji.“

Tada Vitanović shvaća da je vrijeme da se Križ oslobodi. Na koji način? Nakon što je stekao uvid u loše moralno stanje neprijateljskih snaga zapovjednik akcije Jaguar Ivan Vitanović uvidio je mogućnost zauzimanja Križa bez daljnjih sukoba te je odlučio natjerati neprijatelja na predaju. Sa šest izviđača otišao na položaje kod Križa odakle ih je 22. svibnja navečer oko 19 i 30 počeo pozivati na predaju. S megafona se orilo:

„Gospodo vojnici na Križu, gospodine zapovjedniče Bijelanoviću iskoristite ponudu Hrvatske vojske. Postupite razumno i budite uvjereni da druge prilike više nema. Ovo vam govori zapovjednik Hrvatske vojske koja je zatvorila čvrst obruč oko ‘Križa’ iz kojeg za vas drugog izlaza više nema, jedino predaja. Imamo jake snage, imamo specijalno naoružanje te poslije 20 sati više ne želim s vama dalje pregovarati. Dobro me sad slušajte, dobro promislite o svemu, ali poslije 20 sati gospodo vojnici srpske vojske mi se možemo gledati i razgovarati samo preko nišana i više nikako drugačije. To vam mora biti sada apsolutno jasno, druge prilike više nema. Još jednom ponavljam glasno i jasno upravo vama gospodo vojnici tu na Križu, urazumite se i razmislite dobro. Druge prilike više neće biti. Imate moju riječ i obećanje zapovjednika Hrvatske vojske koji vam sad govori i koji vam garantira osobno za vašu sigurnost koju morate prihvatiti ako mislite živjeti. Druge sigurnosti gospodo vojnici vi sad više nemate, u protivnom bit ćete uništeni i u to nemojte sumnjati. Živi s Križa nećete otići, vaši vam ne mogu pomoći. Vi ste otpisani u to ste se već uvjerili.

Imamo jake snage, imamo specijalno naoružanje te poslije 20 sati više ne želim s vama dalje pregovarati

Evo, imate priliku koju morate iskoristiti, bolje vam je da se predate i sačuvate svoj život nego da budete otpisani i mrtvi. Gospodo vrijeme odmiče, a mi vremena za razbacivanje nemamo. Strpljivo čekamo do 20 sati, poslije toga dijaloga ni razgovora između nas više neće biti. Razumijete li to gospodo vojnici, razgovora poslije više nema. Zato dobro razmislite. Ja sam dobio zapovijed da poslije toga uporabim sve što imam na raspolaganju i ja se toga moram pridržavati. Križ će nestati u plamenu, a sagorjet će i sve što sagorjeti može. U to budite sigurni. I čelik će se rastopiti, pa sad vidite i razmislite dobro. Hrvatska vojska ima nešto novo što će upotrijebiti upravo na Križu. Ovo gospodo nije prijetnja nego samo upozorenje što vas čeka ako nećete biti razumni. Morate znati što vas u protivnom čeka. Vaš život, vaša sudbina ovisi prvenstveno od vas samih.“

Kako do 20 sati nije bilo odgovora bazuka s ramena Denisa Bračića točno tada djeluje po neprijateljskom bunkeru koji se razletio. Tada s Križa dopiru povici: „Hoćemo pregovarati, hoćemo pregovarati!“ Ivan Vitanović iskreno priznaje kako je i njemu tada već bilo dosta svega i htio je da se opsada što prije okonča. Uskoro je prema njemu iz neprijateljskog uporišta prišao stariji vojnik koji je prenio poruku opkoljenih da su spremni na predaju, ali ako im se dopusti da se bez zarobljavanja izvuku na Babindub i priključe svojim snagama.

Hoćemo pregovarati, hoćemo pregovarati!

Vitanović pristaje na to, uz uvjet da dva vojnika ostanu na Križu, te da će ih se pustiti ujutro kada se hrvatske snage uvjere da im nije ostavljena nikakva zamka. On i dalje izvodi predstavu kako bi uvjerio neprijateljskog vojnika da su okruženi jakim snagama, topovima, tenkovima, blefira, a sve kako bi na njega ostavio što snažniji dojam jer je siguran da će drugim vojnicima prenijeti svaki detalj. Nakon što se neprijateljski vojnik vratio svojima odgovor nije stizao pa je Vitanović osobno odlučio otići do neprijateljskih vojnika i privesti njihovu predaju kraju.

Operacija “Jaguar” / Foto: Knjiga Ivana Vitanovića – Operacija “Jaguar”

Za njim su krenula dva izviđača, Denis Bračić i Dinko Denona. Za predaju brda Križ i sve opreme u funkcionalnom stanju jamčio je sigurnost svim vojnicima koji su se predali. Oni su na to pristali, kako se zapovjednik Bijelanović pogubio, predaju je izvršio neprijateljski vojnik Mile Vranković uz riječi „Ovog puta ste nas pobijedili“. Ipak Bijelanović i sedam čeda, kako ih naziva Vitanović, zabarikadirani u srcu brda Križ nisu to prihvaćali pa se drama nastavila. On se spustio u njihovu jazbinu u kojoj su vršili nuždu, spavali i jeli. Rekao im je kako ostatak vojske prema dogovoru vodi prema Babindubu što je bilo vrlo smiono i hrabro.

Izišavši iz bunkera napravio je kolonu u kojoj se uskoro našao i Bijelanović s družinom. U kasnu večer preko Bibinjskog polja krenuli su prema Babindubu, a kada je Vitanović motorolom javio hrvatskim snagama da je Križ slobodan počeli su po njima djelovati srpski višecjevni bacači raketa. „Što nam to rade naši, braćo, zašto pucaju na nas, ubit će nas sad kao pacove!“ vikali su neprijateljski vojnici. Ipak stanje se primirilo, a kada su došli do mjesta nedavne zasjede Vitanović ih je sa svojim vojnicima pustio da dalje idu sami.

Što nam to rade naši, braćo, zašto pucaju na nas?

Idućeg dana Vitanović je uveo dio zapovjedništva 159. brigade u napuštene objekte Križa, a zapovjednikom položaja imenovan je Bruno Milin koji se iskazao u potpori minobacačke bitnice tijekom borbi za brdo Križ. Koliko je ovaj događaj bio bitan za Zadar dokazuje i činjenica da je Vitanović kasnije proglašen za građanina godine. Na kraju krajeva povjesničar Tomislav Šulj zaključuje iduće:

„S obzirom na pristizanje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, posebice stoga što do tada ne prestaju obračuni niskog intenziteta na prostoru Zemunika, uspjeh ove vojne akcije imao je golemu vrijednost za daljnji tijek sukoba na tom dijelu bojišnice. Ne samo što u općem napadu na početku godine srpska strana nije osvojila Donji Zemunik nego su do dolaska snaga UN-a pripadnici 159. brigade HV već držali položaje oko zračne luke, odnosno kontrolirali su južnu stranu civilne piste, te se primicali i izviđali vojni dio. Štoviše, upravo je postupno stjecanje kontrole civilnog dijela zračne luke bilo od velikog značenja za osvajanje vojne baze u operaciji „Maslenica“. Osvajanjem Križa hrvatska strana dobila je u ruke kapitalan objekt velike strateške važnosti, ujedno i čimbenik sigurnosti za grad Zadar i okolicu.“

Osvajanjem Križa hrvatska strana dobila je u ruke kapitalan objekt velike strateške važnosti

Na kraju, donosimo zaključak brigadira Ivana Vitanovića:

„U samoj akciji na našoj strani nismo imali ni jednog poginulog vojnika, a zna se dobro što smo sve morali proći da bi osvojili uporište na brdu Križ…Neprijatelj je imao na svojoj strani mrtvih i ranjenih vojnika. Da ne govorim koliko smo uništili neprijateljske ratne tehnike tokom operacije. Radi cjelovitog saznanja, prikaza kakva je to bila bojišnica i teren oko brda Križ moram sad iznijeti stvarne činjenice i nepoznate detalje za javnost.

Da je poslije operacije „Jaguar“ od posljedica četničkog miniranja prilaza prema i oko Križa od PP mina poginulo 8 naših ljudi, a teško je ranjeno preko 20 ljudi… Po prvi puta u operaciji „Jaguar“ su koordinirano djelovale od 18. svibnja 1992. godine, posebno po dubini, sve postrojbe zadarske bojišnice, a napose topništvo 112. brigade, 159. brigade, 134. brigade te snage MUP-a Zadar. Neprijatelj je doživio težak udarac, porazili smo ga po svim elementima ratne taktike i vojne vještine.“