Proteklih dana proživjeli smo osobito intenzivno vrijeme. Smrt pape Franje ispunila je naša srca tugom i u tim teškim trenucima osjećali smo se poput onog mnoštva o kojima Evanđelje kaže da su bili „kao ovce bez pastira“ (Mt 9,36). No upravo na Uskrs primili smo njegov posljednji blagoslov i, u svjetlu Uskrsnuća, proživjeli smo taj trenutak sa sigurnošću da Gospodin nikada ne napušta svoj narod – On ga sabire kad se rasprši i „čuva ga kao pastir svoje stado“ (usp. Jr 31,10).

Kao ovce bez pastira

U tom duhu vjere Kardinalski se zbor okupio na konklavi; dolazeći iz različitih krajeva i s različitim životnim pričama, položili smo u Božje ruke želju da izaberemo novog nasljednika svetoga Petra, rimskog biskupa, pastira sposobna čuvati bogatu baštinu kršćanske vjere, a istodobno upraviti pogled naprijed – prema pitanjima, nemirima i izazovima današnjice.

Uz vašu molitvu osjetili smo djelovanje Duha Svetoga, koji je uskladio različite „glazbene instrumente“ i pretvorio titraje našeg srca u skladnu melodiju jedinstva.

Izabran sam bez ikakve zasluge i, sa strahopoštovanjem, dolazim k vama kao brat koji želi biti sluga vaše vjere i vaše radosti, kročeći s vama putem Božje ljubavi, koja nas sve želi sjediniti u jednu obitelj.

Ljubav i jedinstvo – to su dvije dimenzije poslanja koje je Isus povjerio Petru.

Kako Petar može izvršiti to poslanje? Evanđelje nam kaže da je to moguće jedino zato što je u svome životu iskusio beskrajnu i bezuvjetnu Božju ljubav, čak i u času svoga pada i zatajenja. Zato, kada se Isus obraća Petru, koristi glagol agapao, koji označava Božju ljubav prema nama, njegovo sebedarje bez zadrške i računice. Nasuprot tomu, u Petrovu odgovoru koristi se druga riječ, koja opisuje prijateljsku ljubav među ljudima.

Inauguracijska misa pape Lava XIV. / Foto: ELOISA LOPEZ/REUTERS/PIXSELL

Zadatak petrovske službe

Petru je, dakle, povjeren zadatak „ljubiti više“ te da svoj život daruje za stado. Petrova služba označena je upravo tom darovnom ljubavlju, jer Crkva u Rimu predsjeda u ljubavi, a njezin pravi autoritet jest Kristova ljubav. Nije riječ o osvajanju drugih silom, religijskom propagandom ili moći, nego uvijek i jedino o ljubavi – ljubavi kojom je ljubio Isus.

On – kaže sam apostol Petar – „jest kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni“ (Dj 4,11). Ako je Krist taj kamen, tada Petar mora pasti stado ne podliježući napasti da bude usamljeni vođa ili šef nadređen drugima, postajući gospodar nad povjerenim mu osobama (usp. 1 Pt 5,3).

To bih, braćo i sestre, želio da bude naša prva velika čežnja: Crkva koja je ujedinjena, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac za pomireni svijet.

Božja ljubav koja nas međusobno čini braćom i sestrama srce je Evanđelja, a s mojim prethodnikom Lavom XIII. i mi danas možemo pitati: Ako bi ta ljubav „prevladala u svijetu, ne bi li svaki sukob odmah prestao i ne bi li se mir vratio?“ (Enciklika Rerum novarum, 21).

Zajedno, kao jedan narod, kao braća svi (fratelli tutti), kročimo ususret Bogu i ljubimo se međusobno.

Cijelu Papinu homiliju možete pročitati na stranici IKA-e.