Moleći krunicu molimo Majku da u nas unosi otajstvo života Isusa Krista od začeća do uzašašća. Potom je tu i njezina proslava na nebu koja nam svima pokazuje konačni završetak nakon ovozemnog života. Onaj tko upozna i ljubi Krista, ima život vječni.

Sveta krunica jedno je od najpoznatijih i najraširenijih oblika molitve u Katoličkoj Crkvi.

To je molitva srca, u kojoj vjernik promatra Kristov život očima i srcem njegove Majke Marije. Iako je naizgled jednostavna, krunica je duboka duhovna škola koja vodi k susretu s Bogom.

Važnost svete krunice proizlazi iz njezina sadržaja: ova je molitva evanđeoska, kristocentrična i kontemplativna.

Dok izgovaramo Zdravomarije, naše se srce uranja u otajstva Kristova života – od utjelovljenja i rođenja, Njegova života, preko muke i smrti, pa sve do uskrsnuća i slave. Time postajemo dionici tih otajstava i dopuštamo da oblikuju naš život.

Foto: Wikimedia Commons

Sveti Ivan Pavao II. nazvao je krunicu „molitvom koja uvijek ponovno donosi mir“ – mir u srcu, u obiteljima i u svijetu.

Krunica nas uči strpljenju, sabranosti i predanju.

U današnjem svijetu buke i žurbe, ona postaje tiha oaza Božje prisutnosti.

Ljepota krunice je u njezinoj jednostavnosti i pristupačnosti: mogu je moliti djeca, starci, obitelji, redovnici, laici. Može se moliti u tišini doma, u crkvi, u hodu, pa čak i u teškim trenutcima života. U Marijinu društvu, kroz krunicu, vjernik ne ostaje sam – ulazi u dijalog ljubavi s Bogom.

Moliti krunicu ne znači samo ponavljati riječi, već s Marijom gledati Isusa – učiti od nje kako slušati Božju volju, kako nositi križ, kako biti vjeran i ponizan.

Krunica nas oblikuje i pretvara u učenike Kristove.

Zato je krunica duhovni dar Crkve, jednostavna, a snažna; stara, a uvijek nova. Tko je vjerno moli, otkriva da nije samo molitva usana, nego put srca prema nebu, promišljao je vlč. Mario Večerić u emisiji Pod križem.