Neka konklava ne bude „zaključano mjesto“ (kako kaže sâm izraz), nego „Cenakul“ otvoren cijelom svijetu, u kojemu prevladava sloboda Duha koji pomlađuje, pročišćuje, stvara – želja je koju je izrazio benediktinac opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina, don Donato Ogliari, prenosi Vatican News.

„Neka Duh Sveti bude glavni protagonist razgovorā, dinamikā, katkada dijalektičkih, koje obilježavaju svako ljudsko okupljanje, kako bi zapalio umove i rasvijetlio oči za dobro Crkve i cijeloga svijeta“, poručio je.

Presudni trenutak za Crkvu

Na početku promišljanja don Ogliari je istaknuo kako je, u trenutku koji je tako bremenit posljedicama za Crkvu, kao što je izbor pape, potrebno ponovno sabrati dušu, um i srce oko osobe Isusa Krista; njega je, naime, Crkva pozvana naviještati i svjedočiti svijetu.

Kad u središtu poslanja ne bi bio Krist, Crkva bi bila samo hladna i sterilna institucija. Stoga je benediktinac potaknuo kardinale da se svakoga dana iznova oslanjaju na tu sigurnost, jer će samo tako biti moguće izbjeći da nas zahvate laskanja svijeta i laki putovi bijega koje nam on nudi.

Neka Krist bude dah, kompas i polarna zvijezda Kardinalskoga zbora.

Budite otvoreni, hrabri i proročki

Opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina istodobno je podsjetio koliko je važno učiti od Isusa blagost i poniznost, milosrdnu i suosjećajnu ljubav.

„Tako ukorijenjena Crkva je, naime, otvorena, hrabra, proročka, zazire od nasilnih riječi i gesta, te postaje glas onih koji nemaju glasa. Crkva ukorijenjena u Kristu učiteljica je bratstva, obilježena poštovanjem, dijalogom, kulturom susreta i izgradnjom mostova, a ne zidova, kao što je uvijek poticao papa Franjo.“

Sveta misa za papu Franju na trgu Constitucion u Buenos Airesu / Foto: Martin Cossarini/REUTERS

Nastavimo posvećivati pozornost posljednjima u svijetu

„Majka, a ne maćeha, daleko od autoreferencijalnosti, spremna doći do braće i sestara koji nisu dio nje, Crkva ukorijenjena u Kristu je ponajviše ona koja u središte stavlja odbačene, siromašne, razbaštinjene, posljednje.“

U tom se smislu Ogliari se osvrnuo na ‘teološku kategoriju’ koju je uveo pokojni papa Bergoglio, prema kojoj je siromaštvo, prije nego što je sociološki i etički problem, ono je pitanje koje se odnosi na ispravno shvaćanje doktrine.

Siguran sam da Crkva neće propustiti i dalje imati oči i srce širom otvorene za posljednje na zemlji, sanjajući i o onomu što se čini nemogućim.

Izazovi Crkve u svijetu

Potičući prisutne da se podvrgnu ispitivanju Duha kako bi očistili svoje srce od svega što se ne podudara s Kristovom misli, opat je podsjetio na važnost jedinstva i zajedništva Crkve, shvaćenih kao pluralno jedinstvo i raznoliko zajedništvo, u kojima se u različitosti vidi mogućnost za smjeran i dijaloški razgovor u svrhu traženja kreativnih putova za zajednički hod.

Strpljenje i nada

Don Ogliari je potom Crkvu usporedio s lončarskom radionicom, odnosno Gospodina s lončarom.

„On, naime, oblikuje glinu kako bi stvorio nešto lijepo i smisleno i svojim nas strpljivim radom uči ustrajati, ne klonuti duhom, ne odustati pred neuspjesima. U konačnici, kako je poučavao papa Bergoglio, strpljenje je povezano s nadom.

Potrebna nam je Crkva koja zna biti strpljiva, Crkva je koja se zna nadati, zanosno gledajući u budućnost, iz koje Bog dolazi u susret čovječanstvu“, poručio je.