Kad sam prije nekoliko godina prvi put pročitala Dijalog Božanske providnosti svete Katarine Sijenske, to me se djelo ove svetice na mnogo načina dojmilo. Jedna poruka, međutim, urezala mi se u pamćenje jače od ostalih. Do danas, kada razmišljam o ovoj knjizi, najviše se sjećam ove poruke: „Grijesi svećenstva ne bi trebali umanjiti vaše poštovanje prema njima.“ (Dijalog 116)

Budući da je motiv svete Katarine ljubav, a ne osuda – ona želi samo biti potaknuta na dublje molitve za duše klera, a Bog uslišava njezinu molbu.

Poput mnogih katolika, imala sam divne susrete sa svetim svećenicima i napete susrete s njihovim “suprotnostima”. Bila sam u iskušenju podijeliti svoje priče o nepravdi, nadajući se suosjećanju i razumijevanju slušatelja koji znaju koliko je strašno biti omalovažavan od strane svećenika. Čitanje Dijaloga pomoglo mi je shvatiti koliko je važno zastati u tim vremenima iskušenja i oduprijeti se svakom porivu da se loše govori o svećeniku, piše Maura Roan Mckeegan s mrežne stranice Catholic Exchange.

Catholic priest in cassock holding Bible and talking to parishioner in confessional

Sveta Katarina živjela je tijekom burnog vremena u Crkvi, kada su mnogi svećenici vodili nemoralan život i uzrokovali skandal svojim stadima (iako su i mnogi sveti svećenici živjeli u to vrijeme). Napisala je Dijalog Božanske providnosti u četrnaestom stoljeću, nakon što je doživjela duboko mistično iskustvo. U knjizi, duša (sveta Katarina) razgovara s Bogom i postavlja mu nekoliko pitanja, na koja On odgovara vrlo detaljno. Jedan od zahtjeva svete Katarine je da joj Bog otkrije grijehe svećenstva, kako bi mogla pojačati svoju „tugu i suosjećanje i nemirnu čežnju za njihovim spasenjem.“ (108)

Nažalost, ismijavanje svećenika nije nešto što je završilo u vrijeme svete Katarine. I danas je rašireno, a često se čini da kritike dolaze više iznutra nego izvana.

Budući da je motiv svete Katarine ljubav, a ne osuda – ona želi samo biti potaknuta na dublje molitve za duše klera – Bog uslišava njezinu molbu i otkriva joj zlo koje čine njegovi službenici. Prvo, međutim, podsjeća svetu Katarinu na uzvišeno dostojanstvo svećeništva i poštovanje koje se duguje svećenicima, snagom sakramenta oltara koji su samo oni primili moć slaviti. Kaže:

Poštovanje koje iskazujete [svećenima] zapravo se ne iskazuje njima, već Meni, snagom krvi koju sam povjerio njihovoj službi. Kad ne bi bilo tako, trebali biste im iskazivati ​​jednako poštovanje kao i bilo kome drugome, i ništa više. Upravo ta njihova služba nalaže da ih trebate poštovati i dolaziti k njima, ne zbog onoga što su sami po sebi, već zbog moći koju sam im povjerio.

Pričest/Foto: Dario Zürchauer

Dakle, poštovanje ne pripada službenicima, već meni i ovoj slavnoj krvi koja je sa mnom postala jedno zbog sjedinjenja božanstva s čovječanstvom. I kao što se meni iskazuje poštovanje, tako se iskazuje i nepoštovanje, jer sam vam već rekao da ih ne smijete poštovati zbog njih samih, već zbog vlasti koju sam im povjerio. Stoga ne smijete griješiti protiv njih, jer ako to učinite, zapravo ne griješite protiv njih, već protiv mene. To sam zabranio i rekao sam da je moja volja da ih nitko ne dira. (116)

Presveto Srce Isusovo / Foto: Dario Zürchauer

Pojava društvenih mreža uvećala je problem. Svećenstvo, od župnika pa sve do Kristovog namjesnika, javno se optužuje da je previše tradicionalno, nedovoljno tradicionalno, preslabo, pregrubo, previše ekumenski, previše doktrinarno, previše karizmatično ili nizom drugih kritika za koje kritičari smatraju da su opravdane.

Ovaj grijeh progona svećenika i uskraćivanja im dužne časti, Bog govori svetoj Katarini, „ozbiljniji je od bilo kojeg drugog“, jer oni koji to čine progone i obeščašćuju krv Isusovu.

Ali Dijalog kaže da takva kritika nikada nije opravdana:

Iz tog razloga nitko nema izgovor reći: „Ne činim nikakvo zlo, niti se bunim protiv svete Crkve. Jednostavno djelujem protiv grijeha zlih pastira.“ Takve su osobe zavedene, zaslijepljene vlastitom sebičnošću… Mene napadaju, baš kao što su mene štovali. Meni se svaki napad koji čine na moje svećenike vraća: ismijavanje, kleveta, sramota, zlostavljanje. Što god im se učini, smatram da je učinjeno meni…

Ne iskazujući mi poštovanje u osobama mojih svećenika, izgubili su poštovanje prema njima i progonili ih zbog mnogih grijeha i mana koje su u njima vidjeli. Da je poštovanje koje su prema njima osjećali doista bilo zbog mene, ne bi ga prekinuli zbog ikakvog grijeha u njima. Jer nijedan grijeh ne može umanjiti moć ovog sakramenta, pa se ni njihovo poštovanje ne bi smjelo umanjiti. Kad se to dogodi, griješe protiv mene. (116)

Suze i molitve za milosrđe

Ovaj grijeh progona svećenika i uskraćivanja im dužne časti, Bog govori svetoj Katarini, „ozbiljniji je od bilo kojeg drugog“, jer oni koji to čine progone i obeščašćuju krv Isusovu.

Kad bi se svi ostali grijesi koje su ovi ljudi počinili stavili na jednu stranu, a ovaj grijeh na drugu, jedan bi u mojim očima težio više od svih ostalih. (116)

To ne znači da Bog ne mari za svećenstvo i njihovo ponašanje.

Njihovo dostojanstvo da budu moji služitelji neće ih spasiti od moje kazne. Doista, ako ne promijene svoje putove, bit će kažnjeni strože od svih ostalih, jer su primili više od moje dobrote. Sagriješivši tako bijedno, zaslužuju veću kaznu. 

Budući da se „stvari mogu bolje spoznati promatrajući njihove suprotnosti“ (110), Bog govori svetoj Katarini o svojim vjernim slugama koji služe Njegovom narodu u poniznosti i kreposti, uzdižući ih kao „drago kamenje“ koje je Bog postavio s „najvećom čašću u vječnom životu“, a pogled na njih čini Ga „slavno sretnim“. (119)

Istovremeno, On žali zbog mnogih grijeha nevjernog svećenstva. Govori joj koliko su ti grijesi odvratni u Njegovim očima i koliko ga duboko ovi svećenici vrijeđaju. Ipak, On jasno daje do znanja svetoj Katarini da Njegov narod mora iskazivati ​​poštovanje Njegovim svećenicima bez obzira koliko grešni svećenici mogu biti, a sud prepustiti Bogu.

Blagoslov / Foto: Dario Zürchauer

Poštovanje im se ne iskazuje niti se smije iskazivati ​​zbog onoga što jesu sami po sebi, već samo zbog autoriteta koji sam im povjerio. Sakramentalna tajna ne može se umanjiti ili podijeliti njihovom grešnošću. Stoga vaše poštovanje prema njima nikada ne bi trebalo izostati – ne zbog njih samih, već zbog blaga krvi. (118)

Kreposni ne smiju umanjiti svoje poštovanje, čak i ako ovi svećenici zakažu u kreposti. A što se tiče vrlina mojih služitelja,… [oni su] upravitelji… tijela i krvi moga Sina i ostalih sakramenata. To dostojanstvo pripada svima koji su imenovani takvim upraviteljima, i lošima i dobrima. (120)

Doista, postavio sam ih i dao vam da budu anđeli na zemlji… kao što sam vam rekao. Kad su manji od toga, trebali biste moliti za njih. Ali ne smijete ih suditi. Prepustite sud meni, a ja ću, zbog vaših molitvi i vlastite želje, biti milosrdan prema njima. (120)

Što mi više prinesete ljubavi za njih, to ćete više dokazati svoju ljubav prema meni. Jer uslugu koju ni vi ni moji drugi sluge ne možete učiniti za mene, vi biste trebali učiniti za njih. Tada ću dopustiti da me sputaju čežnja, suze i molitve mojih slugu i bit ću milosrdan svojoj nevjesti preobražavajući je dobrim i svetim pastirima. (129)

Neka nam Bog udijeli milost da molimo za Crkvu, posebno za palo svećenstvo, riječima svete Katarine:

Rekao si, vječni Oče, da ćeš zbog svoje ljubavi prema svojim stvorenjima i po molitvama i nevinim patnjama svojih slugu biti milosrdan svijetu i reformirati svetu Crkvu te nam tako dati osvježenje. Ne čekaj više da okreneš pogled svog milosrđa. Jer tvoja je volja da nas uslišiš prije nego što mi zazovemo, usliši sada glasom svog milosrđa. (134)