Napisao je knjigu koja je trebala promijeniti njegovu domovinu, a knjiga je zapravo iz temelja promijenila samo njegov život. Mora ići u progonstvo, u egzil. Smrt mu kuca na vrata…

Budući da ga je irački režim osudio, Usama Al Shahmani bježi u Švicarsku. Dolazi u zemlju o kojoj ništa ne zna; ne zna ni riječi njemačkog jezika! Dok se bori da dobije azil, njegov brat nestaje u Iraku.

Usama ostaje sam i usamljen. Odlazi u Gradsku knjižnicu koja je otvorena svima. Tu sam uči njemački jezik, uči riječ po riječ… Svakoga dana, svakoga sata iznova poput spužve upija riječi njemačkog jezika.

Iako nema što za jesti, Al Shahmani „guta“ slova i riječi njemačkog jezika. Taj priznati švicarski književnik danas živi i djeluje u blizini Züricha.

Ono što mu je pomoglo da preživi u tuđini su ni manje ni više nego – stabla. Naime, kad mu je bilo teško, ovaj naturalizirani Švicarac bi išao u šumu. Stabla su ga podsjećala na domovinu, jer ista takva, visoka i slobodna stabla, rastu u Bagdadu. Ta stabla kao da govore, govore o korijenima.

Da nema korijena, zasigurno ne bi bilo ni stabla. Gdje god da odeš, nikad nemoj zaboraviti svoje korijene!

Moderno društvo bazirano na kulturi otuđenja sve više želi čovjeka iščupati iz zemlje, želi da taj isti čovjek živi bez korijena.

Dok promatraš stablo, uči o slobodi, uči o svome podrijetlu koje nikad ne smiješ zaboraviti. Sjeti se tko si i odakle dolaziš!

Aleksandar Solženjicin je mudro rekao: „Ako želiš uništiti čitav jedan narod, moraš mu sasjeći korijenje!“ Zato dobro čuvaj svoje korijene!