Apostolska putovanja: konkretan izraz Papine blizine

Jedan od najizvanrednijih aspekata pape Franje je njegova spontana komunikacija.

Geste poput zagrljaja bolesnika, posjeta zatvorenicima, prihvaćanja izbjeglica, telefonskih poziva osobama u teškoćama, pokazuju autentičnu, ne samo teoretsku, blizinu ljudskoj patnji.

Jedan od načina na koji je pokazivao svoju blizinu prema trpećima, svakako je bio izbor odredišta njegovih apostolskih putovanja.

Prednost su uvijek imala mjesta s najvećim društvenim i političkim napetostima, siromaštvom, s namjerom da posvuda donese poruku mira, solidarnosti, dijaloga i pomirenja.

Neka od ovih putovanja meni osobno su bila posebno značajna, istaknuo je mons. Giorgio Lingua.

Papa Franjo na misi s migrantima / Foto: Vatican Media

Putovanje u Jordan: poruka mira i dobrodošlice

U svibnju 2014. godine papa Franjo je bio na apostolskom putovanju u Svetoj Zemlji. Sletio je u Amman, u Jordanu, gdje sam imao povlasticu biti nuncij. Kao što znate, Jordan je, iako se to često zaboravlja, dio Svete Zemlje.

Isus je tamo započeo svoje javno djelovanje postom u pustinji i krštenjem u rijeci Jordan, sveti Ivan Krstitelj je bio pogubljen u Jordanu, Mojsije je umro i pokopan u Jordanu, prorok Ilija je djelovao u Jordanu, itd. (i tako dalje).

Bilo je to prvo inozemno putovanje pape Franje (nakon putovanja u Brazil na Svjetski dan mladih, koje je već bilo isplanirano od strane pape Benedikta XVI.).

U organizaciji toga posjeta najteže je bilo uvjeriti kraljevski protokol da se Papa neće koristiti blindiranim ili luksuznim automobilom.

Tek prijetnja da će čak otkazati putovanje uvjerila je Kralja da prihvati ovaj zahtjev i tako mu je za službeni prijevoz ponuđena skromnija „Toyota Corolla“.

Osim toga, kada sam vidio da u dvodnevnom programu koji nam je poslan iz Rima nije bio planiran sastanak s Diplomatskim zborom, upozorio sam na to Državno tajništvo tražeći izmjenu programa.

Odgovoreno mi je da se Papa nije namjeravao sastati s Diplomatskim zborom jer je radije želio večerati sa siromasima.

Tako smo morali organizirati večeru za oko 500-600 siromaha upravo na mjestu Isusovog krštenja.

Naravno, moji kolege nisu bili baš zadovoljni time!

Jordan je 2014. godine imao oko devet i pol milijuna stanovnika, od kojih su dva milijuna i sto tisuća bili palestinski izbjeglice, milijun i četiri stotine tisuća izbjeglica iz Sirije i pet stotina tisuća iz Iraka, što znači da je više od 30% stanovništva bilo, i još uvijek jesu,  imigranti, od kojih mnogi žive u izbjegličkim kampovima.

U govoru održanom u prisutnosti Kralja i drugih visokih dostojanstvenika Kraljevine, Papa je, nakon što je izrazio zahvalnost na dobrodošlici, javno priznao i pohvalio jordansku gostoljubivost prema izbjeglicama, kao i zalaganje Katoličke Crkve, posebno kroz djelovanje jordanskog Caritasa, u pružanju humanitarne pomoći kršćanima i muslimanima. Bila je to snažna poruka regiji i svijetu.

Foto: Vatican Media/ Reuters

Posjeti Kubi: most između naroda i Crkava

Imao sam, zatim, čast dočekati papu Franju na Kubi dva puta: u rujnu 2015. i u veljači 2016. godine.

Prvo putovanje, u trajanju od tri dana, bio je pastoralni posjet koji je imao i snažan političko-diplomatski utjecaj. Papa Franjo je uvelike pridonio uspostavi dijaloga između Kube i Sjedinjenih Američkih Država koje su nekoliko mjeseci kasnije, zahvaljujući njegovom odlučnom posredovanju, ponovno uspostavile diplomatske odnose prekinute 1961. godine.

Unatoč strogom embargu koji su Sjedinjene Države nametnule karipskom otoku, koji je, između ostalog, svakom zrakoplovu, bilo koje zrakoplovne tvrtke i države, zabranjivao izravne letove između dviju zemalja, papa Franjo je zatražio i dobio dopuštenje za let od Santiaga de Cube do New Yorka, kršeći pritom zabranu koja je trajala gotovo 60 godina i pokazujući da „diplomacija vjere“ može postići ciljeve koje politika sama ne može postići i da se uz dobru volju mogu prevladati prepreke, srušiti zidovi i izgraditi mostovi.

U ovom prvom posjetu Kubi, Papa je govorio o nadi, društvenom prijateljstvu i slobodi, dodirnuvši srca naroda koji je mnogo patio zbog ekonomskih sankcija nametnutih izvana i neliberalne politike koju je režim na vlasti nametnuo još od 1. siječnja 1959. godine.

Posebno je bila vrlo snažna njegova poruka mladima, temeljena na bratstvu. Tom je prigodom po prvi put govorio o „društvenom prijateljstvu“, temi kojoj će se vraćati mnogo puta, posebno u enciklici Fratelli tutti, čiji je podnaslov „o bratstvu i društvenom prijateljstvu“.

Na drugom putovanju, 12. veljače 2016. godine, u trajanju od svega nekoliko sati, kao postaji na putu prema Meksiku, bez izlaska iz zračne luke u Havani, papa Franjo je imao povijesni susret s Patrijarhom moskovskim i sve Rusije Kirilom I. Bio je to vrlo značajan susret, također obilježen Papinom željom da pruži ruku pomirenja. Nije važno ako se problemi ne riješe odmah, važno je početi, ili bolje rečeno, ponovno započeti.

Osobno sam bio dirnut prvim riječima koje je izgovorio na konferenciji za novinare nakon susreta s Patrijarhom: jedinstvo se postiže hodeći.

Za papu Franju jedinstvo je cilj: put može biti dug i naporan, sa strmim usponima i opasnim nizbrdicama, važno je započeti, početi hodati.

Ako se ne krene, nikada se neće stići.

Ovom snažnom simboličnom gestom Franjo je stavio točku na tisuću godina zatvorenosti između dviju glavnih kršćanskih denominacija: katoličke i ruske pravoslavne. Nakon nedavnih događaja, mogli bismo se zapitati koji su rezultati postignuti.

Meni je vrlo jasno: nema zidova koji se dobrom voljom ne mogu srušiti. Dobru volju, međutim, nikada ne treba uzeti zdravo za gotovo, već ju je potrebno stalno obnavljati.

Zapravo, često je stavljena na kušnju našom nevjerom, ali uvijek je moguće ponovno započeti. Jedinstvo se postiže hodeći, no ekumenizam nije neka fakultativna opcija, bez jedinstva kršćana ne možemo se zavaravati da ćemo širiti Božje kraljevstvo na zemlji: da svi budu jedno… da svijet uzvjeruje!