Čovjek je cjelovito biće

Čovjek je cjelovito biće te usamljenost i umor mogu utjecati na duhovno, emocionalno i fizičko zdravlje čovjeka. Važna je i društvena dimenzija jer se čovjek najviše ostvaruje u međuljudskim odnosima, kao i duhovna dimenzija jer je čovjek transcendentno biće, njegov duh je orijentiran prema Bogu.

Nije dobro potiskivati emocije, to razara zdravlje, jer potisnuta srdžba izaziva psihosomatske i druge reakcije.

Ideal je izraziti svoju emociju, ali kontrolirano, ne impulzivno.

Prihvaćanje svakodnevnog križa

Ako činjenica da svećenik živi sam nije svjesno i slobodno prihvaćena iz viših motiva, to može stvoriti osjećaj izolacije.

Ako ono što nam je teško ne prihvatimo iz uvjerenja, nego jer moramo, tada to uvelike potisnemo  srdžbom, a to onda opterećuje osobu na svim razinama.

Razborito je prihvatiti ono ono što nam je teško i što trenutačno ne možemo promijeniti. Tada nećemo imati posttraumatski stresne posljedice. No, to je praktički nemoguće ako ne cijenimo vrijednost križa.

Gospodin nas potiče: „Uzmi svoj križ i idi za mnom“.

Tek kada teške situacije prihvatimo motivirani nekim višim motivima, to onda može biti naša snaga.

Svećeničko ređenje u Mariji Bistrici 2020. / Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Suočavanje s negativnim emocijama

Osjećaj frustracije i usamljenosti kod svećenika mogu izazvati: preveliko očekivanje vjernika koji svećenike vide kao duhovne vođe, a rijetko kao osobe s vlastitim slabostima i potrebama; manjak prijateljskih odnosa, potencijalno i premještaji i česta mijenjanja župa, što znači napuštanje izgrađenih odnosa i novi početak, a to nije uvijek lako ostvariti.

Generacijski jaz očituje se kad se mladi svećenici mogu osjećati usamljeno među starijima, osobito ako ih župnik ne prihvati prijateljski, nego kao konkurenciju.

Uzroci umora su i brojne obveze, liturgijska slavlja, podjeljivanje sakramenata, pastoralna skrb, administrativni poslovi, emocionalno iscrpljivanje, susreti s ljudima u teškim situacijama kada treba pokazati empatiju.

Zatim, manjak odmora, samoprijegor i zanemarivanje vlastitih potreba, stavljanje potreba drugih ispred svojih. Kad se u tome pretjera, to može dovesti do fizičke i duhovne iscrpljenosti.

Nedostatak podrške – neki svećenici nemaju kome povjeriti svoje probleme ili ne žele tražiti pomoć iz straha da će se to shvatiti kao slabost.

Međutim, muka podijeljena s drugim nas rastereti, kao što se radost uvećava kad se dijeli s drugima.

Duhovna razina čovjeka jača psihološku dimenziju

Najjača pomoć kako se nositi s usamljenošću i umorom ostvaruje se na duhovnoj razini.

Ponavljati riječi ‘Samo je u Bogu mir, dušo moja’ ima veliku moć. Najjaču snagu za život i rješavanje problema dobivamo po milosti Božjoj koju nam je zaslužio Krist i po Duhu Svetom.

Duhovnu dimenziju jačamo po milosti Božjoj koju primamo u sakramentima.

Svećenici bi stoga trebali promisliti koliko žive od sakramentalne milosti, koliko često se ispovijedaju, s kojom vjerom i ljubavlju primaju Isusa u euharistiji, koliko vremena mole.

Redovita osobna molitva, meditacija, kontemplacija, klanjanje načini su kako milost Božja struji u naš život i jača nas u svim dimenzijama.

U molitvi je moguće razlučiti što Bog od mene želi ili to samo ja Bogu namećem svoje projekte pa se onda uzrujavam kad vidim da u tome nemam uspjeha. Bog daje svoj blagoslov za projekte i planove koje On sâm nama predloži.

Iskreni razgovor s Bogom u molitvi uvijek je izvor snage i utjehe.

24. međunarodna duhovna obnova za svećenike / Foto: Udruga Međugorje – MIR

Zatražiti pomoć drugih

Važno je imati i duhovno vodstvo. To je snažno sredstvo u nadvladavanju osamljenosti i stresa. Razgovor s iskusnim duhovnikom može pomoći u nošenju s izazovima.

Pronaći empatičnu osobu kojoj se možemo s povjerenjem obratiti liječi psihu i jača naš duh.

Uz duhovnu pomoć, ne smiju se zanemariti ni ljudska i psihološka pomoć.

Prevladavanju osamljenosti pomaže: održavanje prijateljstva sa svećenicima i laicima, važno je brinuti o zdravlju, redovito dogovarati liječničke pregledi, truditi se u svakodnevici održavati zdravu prehranu, dovoljno sna, tjelovježbu.

Postavljanje zdravih granica

Treba znati postaviti sebi granice i uzeti vrijeme za odmor.

Usamljenost i umor nisu znakovi slabosti, nego prirodni izazovi svećeničkog života. Pravilnim balansiranjem duhovnog, emocionalnog i tjelesnog zdravlja svećenici mogu pronaći radost u svom poslanju, unatoč mnogim izazovima.

Ključno je ne zanemariti vlastite potrebe i redovito tražiti podršku u zajednici i kod Boga.

Užurbani stil života

Važno je prepoznati da je iscrpljenost normalna, da nije znak neke patologije, nego posljedica stila života.

Ukoliko se prepozna potreba, dobro je potražiti pomoć i razgovor s duhovnikom, psihologom i biskupom.

Ako je moguće, svećenik neka učini pauzu, uzme kratki odmor, pohodi duhovnu obnovu, promijeni rutinu, prilagodi dnevni red i raspored kako bi se smanjio stres. Briga o vlastitom emocionalnom, duhovnom i fizičkom zdravlju ključna je za dugoročnu službu, da ne izgorimo brzo, nego da dugo djelujemo.

Iscrpljenost može dovesti do kroničnog oblika zvanog burnout. Burnout je stanje kronične iscrpljenosti uzrokovane dugotrajnim stresom, preopterećenošću i emocionalnom iscrpljenošću.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija // Nadbiskup Dražen Kutleša zaredio petnaestoricu novih svećenika

Psihoterapija zajedno s molitvom

U ispravnom suočavanju s krizama i duhovnom suhoćom može pomoći i psihoterapija koja nije u suprotnosti s vjerom, nego se mogu nadopunjavati.

Duhovnost se fokusira na odnos s Bogom, vjeru, smisao života.

Psihologija i psihoterapija pomažu razumijevanju emocija, misli, ponašanja, psiho trauma.

Neki svećenici se boje da bi odlazak psihologu mogao značiti nedostatak vjere ili povjerenja u Boga.

Traženje stručne pomoći nije znak slabosti nego odgovornosti kako bi bilo što bolje osposobljeni za svoje poslanje koje je duhovne naravi.

Posebice su prikladne logoterapija, realitetna te kognitivno-bihevioralna terapija.

Postoji komunikacija uma, emocija i tijela. Kad smo pozitivni na kognitivnoj razini uma, emocije se prilagođuju i tijelo profitira.

Imati povjerenje u Boga

Imajte povjerenja u Boga i ljude. Imajte visoke ideale, budite ponizni, učite iz svojih pogrešaka i vjerujte u istinu. Onima koji ljube Boga sve se okreće na dobro.

Budite uvjereni da vas Bog neizmjerno voli kao svoju djecu.

Ponavljajte misao sv. Pavla: ‘Sve mogu u onome koji me jača’. To nije naivni optimizam New Agea, u smislu, vjeruj i bit će kao što zamisliš. Ovdje mi imamo garanciju – to je Duh Sveti, on je svemoćan! To nije naša moć, kad računamo na njega i kad u njega vjerujemo primamo Božju moć u Duhu Svetome.

O temi „Osamljenost i umor u životu svećenika“ na svećeničkoj rekolekciji u Zadru govorio je o. Mijo Nikić u srijedu, 12. veljače, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru., prenosi IKA.