Časni sluga Božji Josip Lang, pomoćni zagrebački biskup, tijekom cijeloga života, a osobito kao prezbiter i biskup, trudio se živjeti po načelima evanđeoskih blaženstava. U Crkvi, kao i u svome narodu, ostao je zapamćen kao milosrdan i brižni otac sirotinje, dobar čovjek, blag, ponizan, čist, strpljiv i dosljedan u življenju kršćanskih kreposti, vjeran Crkvi, te kao budan stražar na straži vječnih Božjih istina.

Sluga Božji rodio se 25. siječnja 1857. u Lepšiću kod Ivanića od roditelja Dragutina i Marije. Istoga dana kršten je u župnoj crkvi svetog Maksimilijana u Posavskim Bregima. Kasnije se obitelj seli najprije u Zagreb, a zatim u Breganu kod Samobora i konačno u Novake blizu Jastrebarskog. Dana 10. svibnja 1864. obitelj je bila pogođena smrću oca Dragutina. Unatoč teškoćama koje su proizašle iz ovog tragičnog gubitka, Josip je marljivo pohađao školu, istodobno rastući u velikoj marijanskoj pobožnosti te u ozbiljnom molitvenom životu.

Godine 1868. počeo je pohađati državnu gimnaziju u Zagrebu. Godine 1870. ušao je u nadbiskupijski orfanotrofij, a 1874. u bogoslovno sjemenište. Nakon završene prve godine teologije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Mihalović poslao je Slugu Božjega na nastavak studija na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu, a boravio je u kolegiju Germanicum et Hungaricum od 1877. do 1883. godine, stekavši doktorat iz filozofije 1850. godine.

Dana 2. kolovoza 1883., zbog narušenog zdravlja, vraća se u Hrvatsku. Na svom putu iz Rima u Zagreb zaustavio se u Asizu i tamo je ušao u Treći franjevački red.

Nakon oporavka, 16. rujna 1883. zaređen je za prezbitera. Iste godine imenovan je najprije duhovnim pomoćnikom u župi Zlatar, a sljedeće godine duhovnikom u bolnici Družbe milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu. Godine 1885. postao je profesor pedagogije na Ženskom učiteljskom fakultetu, prešavši tako iz bolnice u samostan sestara milosrdnica. Navedenu dužnost obnašao je do 1900. godine, predajući ujedno talijanski, logiku, hrvatski, kao i vjeronauk u samostanskoj pučkoj školi. Također je preuzeo službu duhovnika i ispovjednika u kući matici spomenutih sestara milosrdnica.

Te iste godine nadbiskup ga je imenovao najprije duhovnikom u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, a 1908. godine rektorom spomenutoga sjemeništa i zagrebačkim kanonikom. Od 1912. godine Sluga Božji obnašao je i službu župnika župe Svete Marije te dekana Katedralnog dekanata.

Uz svoj spisateljski rad, osobito na području prosvjete i školstva, Sluga Božji bio je djelatnik u Hrvatskom katoličkom pokretu i predsjednik Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza, a od 1910. do 1924. bio je i predsjednik Apostolata svetih Ćirila i Metoda za promicanje jedinstva istočnih kršćana i Katoličke Crkve.

Oboljevši od kardioskleroze, Josip Lang umro je na glasu svetosti 1. studenog 1924. godine.

Biskupijski dio procesa o životu, krepostima i glasu svetosti i znakova Sluge Božjega vođen je u Zagrebačkoj nadbiskupiji od 1. studenog 1943. do 6. svibnja 1981. Dokumenti su proslijeđeni Dikasteriju za kauze svetaca, a 5. lipnja 1987. izdan je Dekret o valjanosti biskupijskog procesa.

Nakon što je pripremljena, Pozicija je predana posebnom Kongresu teoloških savjetnika 25. siječnja 2024. i pozitivno je ocijenjena.

Oci kardinali i biskupi na Redovitom zasjedanju 18. studenoga 2024. prepoznali su da je Sluga Božji na junački način živio teološke, stožerne i druge srodne kreposti.

Niže potpisani kardinal prefekt potom je o svemu tome izvijestio Svetog Oca Franju. Njegova Svetost, prihvaćajući i potvrđujući ocjene Dikasterija za kauze svetih, danas je izjavio: Potvrđujemo da je sluga Božji biskup Josip Lang, pomoćni biskup zagrebački, teološke kreposti vjere, nade i ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, kao i stožerne kreposti razboritosti, pravednosti, hrabrosti i umjerenosti, te s njima povezane kreposti živio na junački način.

Sveti Otac potom je odredio da se ovaj Dekret objavi i unese u akte Dikasterija za kauze svetaca.

Dano u Rimu, 25. studenog 2024.

MARCELLO Kard. SEMERARO
prefekt

† FABIO FABENE
nasl. nadbiskup Montefiasconea
tajnik

Izvor: Zagrebačka nadbiskupija