Jesu li svi sveci koji postoje uvršteni u katolički kalendar i hoće li Carlo Acutis biti u kalendaru?

Svi proglašeni sveci i blaženici mogu se slaviti na liturgijski način, ali oni nisu uvijek predloženi za slavljenje cijeloj Crkvi. Blaženi Carlo Acutis bit će proglašen svetim između 25. i 27. travnja u Rimu, kada će se održavati proslava Dana djece i adolescenata, ali to ne znači da će odmah biti uvršten u nešto što se zove Opći rimski kalendar. To je kalendar koji ravna slavljima na godišnjoj razini u cijeloj Crkvi. Primjer za to nam je i Majka Terezija iz Kalkute koja je 2016. godine proglašena svetom, ali je tek ove godine uvrštena u Opći rimski kalendar, tako će i Carlo Acutis vjerojatno na sličan način biti uvršten tek kasnije, ako će biti uvršten, a mi ga uvijek možemo slaviti i častiti kao sveca Katoličke Crkve. Tu imamo i primjer blaženog Alojzija Stepinca koji također nije uvršten u kalendar, ali se on u našoj Crkvi u Hrvatskoj slavi svake godine 10. veljače.

Zašto su političari za vrijeme služenja mise u prvim redovima u crkvi te ih se posebno pozdravlja?

Prije svega, važno je naglasiti da ne bi svi političari trebali dobivati određena mjesta, već samo oni koji su demokratski izabrani u visoke službe u državi, jer demokratski izabrani predstavnici ipak su izabrani od tog naroda koji stoji ovdje pred Bogom i na neki način predstavljaju taj narod. Stoga im se iz poštovanja prema njihovoj službi, prema onome što oni za taj narod čine, odvaja i posebno mjesto u crkvi.

Mislim da svećenici ne mogu biti moralna policija koja će pratiti život tih ljudi i prema tome odlučivati hoće li ih ili neće negdje smjestiti. Oni su izabrani od naroda, oni su dužnosnici na tim službama i uvijek je pristojno ponuditi im ta mjesta kao predstavnicima naroda koji ih je birao. Također mislim da si svećenik ne smije dozvoliti da u tim prilikama izražava preveliku sklonost jednoj ili drugoj opciji. Pristojno je te ljude pozdraviti i potom nastaviti dalje s misnim slavljem, bez prevelikog svraćanja pozornosti na njih u ostatku slavlja.

Isto tako mislim da to može biti izvanredna prilika da ti predstavnici naroda čuju na koji način bi katolički političar trebao djelovati u svojemu životu, kako bi trebao predstavljati one koji su ga izabrali i čime bi se trebao ravnati? I sam papa Franjo napisao je da kršćanski političar koji služi narodu izražava veliku ljubav prema tome narodu, jer odvaja svoje vrijeme, mogućnosti i sredstva kako bi promicao opće dobro. Ako je to uistinu tako, onda to treba negdje i priznati. Ali kada to nije tako, mi ne možemo biti moralna policija.

Kao zaključak, mogli bismo reći da su ti političari rezultat izbora građana te onda i sami građani i vjernici imaju mogućnost više ih ne birati na ta mjesta ako smatraju da im ne pripadaju.